'KOŠER' I 'HALAL' NESTRANAČKIM LJUDIMA

NESTRANAČKI LJUDI 'SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE'!

Svi ljudi znaju sve, znamo to odavno, ali ne znamo kako najbolje ujediniti dobru energiju onih koji se nisu ogriješili o partijske/stranačke interesne saveze.

Ako je stranačko povezivanje još uvijek instrument bez kojega je nemoguće organizirati demokratsko uređenje u nekoj državi, onda je jednako tako sigurno da bez snažnijeg povezivanja nestranačkih ljudi – nema istinskog zagovaranja opće prihvatljivih vrijednosti.

Logika stranačkog okupljanja je jasna i nju možemo vidjeti/prepoznati u oblicima organiziranja direktne prodaje, u načinu kako su religijske hijerarhije tisućama godina okupljale oko sebe i gradili nomenklature. Konačno tu su vojne, policijske, korporacijske i druge hijerarhije koje funkcioniraju na gotovo identičan način. Razlike su manje više propagandnog karaktera, odnosno ne zadiru u pitanja nehijerarhijskog, ravnopravnog, horizontalnog - dogovaranja i odlučivanja.

Da bi odglumili demokratske procese stranke trebaju nestranačke ljude. Da bi zadovoljili svoje članstvo nerijetko svoje vlastite ljude 'proglase' nestranačkim. Tako dolazimo do apsurdne situacije da su ključni nestranački ljudi na mjestima gdje je potrebna kritika i neovisnost – zapravo ljudi koji slušaju političare koje bi trebali nadzirati ili barem objektivno pratiti i valorizirati njihov rad.

Je li došlo vrijeme da re razdvoji žito od kukolja, da kao košer i halal izdajemo certifikate za nestranaštvo? Može li se bez neke slične koordinirane akcije nestranačkih ljudi išta postići u močvari prikrivenih ili otvorenih interesa ljudi koji upravljaju budžetima? Ne treba li jednom za svagda natjerati politiku da se odrekne pozicija koje moraju držati nestranački ljudi?

Politika ne želi vidjeti da su došla vremena u kojima smo toliko umreženi da se više ne moraju umjesto nas baš toliko mučiti (odlučivati umjesto nas).  Politika vidi i zna da ne može protiv sebe isvoje hijerarhičnosti, nepotizma, korupcije i sličnih zala, ali do zadnjeg trenutka neće dopustiti neovisnim nestranačkim ljudima da zauzmu prostor koji im objektivno, u demokratskoj podjeli uloga, pripada.

Nevladine udruge, uhvaćene u mrežu sitnih interesa i preživljavanja po svaku cijenu, ne dižu glave – pokušavaju plivati u plićaku ostavljajući velikim ribetinama budžet na milost i nemilost.

Može li netko sazvati nešto poput Kongresa nestranačkih ljudi?

Može li se u okvirima građanskih akcija koordinirati inicijacijski tim koji bi razradio pitanja licenciranja nestranačkih ljudi, kao i koordiniranja utjecaja na politiku da se definiraju mjesta za nestranačke, stručne, uspješne ljude?