DNEVNIK SKEPTIKA

DNEVNIK SKEPTIKA

zadnji dani 8. mjeseca

Nisam više u bolnici. Otpusno pismo svjedoči da mi srce ponovno reagira na okolinu. Kuca. Je li to dobro?

Dočekali su me štrajkovi, dizanja cijena, svađe političara odvratni nabrijani televizijski offovi za nebrijane televizijske emisije, nove pljačke, nova ubojstva, nestajanja ljudi, rekonstrukcije, narcizmi facebook likova...

Nisam više u bolnici. Ponovno sam u ludnici.

Vozim svakodnevno sobni bicikl i osjećam se kao prosječna tranzicijska držav: trudim se iz dana u dan, dodajem kilometražu, broj i brzinu okretanja; znoj lipti na sve strane; na monitoru se mijenjaju brojevi koji svjedoče o tome kako svojom aktivnošću nešto mijenjam.

A ja, stojim na mjestu.

Razmišljam o nekoj pravoj formulaciji za koju bi odmah bilo jasno da nije usmjerena ni protiv koga osobno, ali da jasno i razgovijetno upućuje na problem. Odlučujem se za oblik pitanja: Tko ima pravo tvrditi da pravo na autorska prava trebaju imati samo glazbenici s dobrim vezama kod pravnika?

'Krik iz druge sobe čujem': Onaj koji ima pravo!

Čitam kako takozvane televizijske zvijezde (koje su pobrkale svoju vidljivost sa svojom vrijednošću) sve svode na osobne ratove unutar kuće koja bi trebala biti javni servis. Objektivnost u rukama privatnih 'osvetnika' koji jedva čekaju novu priliku da se svete onima koji su se njima svetili...