21.11.13

IZMEĐU RELIGIJSKIH I EUROPSKE BIROKRACIJE

NAIZGLED ČUDNO DOBA


Ako se ljudi vjere mogu prepoznati samo po redovitosti dolaska u bogomolje, onda su čuvari bogomolja i portiri – najveći vjernici. A nisu. Oni samo redovito obavljaju  posao za koji su plaćeni. No u svijetu u kojemu su hijerarhije ukrale čovjeku vjeru u čovjeka, najveći su vjernici postali upravo čuvari i portiri.
Čuvari i portiri zdanja od kamena kao simbola vjere ukradene od ljudi.
(Ljudi bez vjere u sebe ne usude se za ono što je njihovo reći da je njihovo; ne usude se krađu nazvati krađom; ne usude se političku hobotnicu nazvati hobotnicom umreženih čuvara i portira vjere ukradene od ljudi.)

Ako se ljudi duha pokazuju, pokažu i dokažu  instrumentaliziranim od strane interesa bilo koje hijerarhije, onda u njihovim grudima nema duha – tu rastu bogomolje, nimalo različite od onih građenih od kamena. U njima rastu granice koje oni pokušavaju ugraditi i u druge ljude. Sve češće smo svjedoci netolerancije, nerazumijevanja, iskrivljavanja smisla nečijeg govora ili pisma, i drugih oblika namjernih pretvaranja dijaloga u monologe isključivog karaktera.
Na djelu su ljudi hijerarhijski ustrojenoga duha – duha ograničenoga, duha kojemu je sveta samo i jedino hijerarhija koja udjeljuje svetost..
(Na djelu su zagovaranja granica preko kojih se ne smije prelaziti jer je s druge strane raj obećan duhovnim posrednicima hijerarhija ukradene vjere ili europski birokratski raj.)  

Ako se sloboda europskoga građanstva treba oblikovati proizvodnjom sukoba sljedbenika crkvenih hijerarhija i hijerarhija sponzoriranih od strane europske birokracije – onda je na djelu uvoz još jednog rata iz duhom bogate, kulturne i uređene Europe.
Podijelila je već Europa naš teritorij (svako je dobio svoj dio iluzije); odabrala je Europa već egzekutore koji će glumiti domaće feudalce  (pretvarajući sve nas ostale u kmetove) a sada nas uvodi u obračune čiji je cilj stvoriti atmosferu u kojoj onaj koji je gladan i ljut neće imati ni snage ni volje tražiti niti ono što mu pripada.
Na djelu je sloboda slobodne Europe da nam uvodi i uvede nove oblike naše neslobode.

Ako je nekadašnje društveno bogatstvo koje je pripadalo svima nama, prebačeno u džepove, tajne sefove, na tajne račune, u bunkere, katakombe pojedinaca povezanih sa stranim bankama i stranim (su)vlasnicima… onda je na djelu legalizirana krađa kao majka aktualnog materijalnog i duhovnog siromaštva. Ako to ne vidimo onda smo bikovi pred kojima Europa maše crvenom krpom. Mi se zalijećemo gonjeni potrebom da budemo gonjeni strašću, posramljeni što nam je crvena boja nekada nešto značila.

Crkvi bliske feudalne strukture inicirale su izjašnjavanje naroda o nečemu što narodu neće biti jasno. Glasovat ćemo na temelju sjene nečega o čemu ćemo glasovati. To otvara krugove zla. Referendum će izazvati novi referendum.  I on će biti oblikovan tako da narodu neće biti jasno…  I njegova će osnovna uloga biti - zavaditi kmetove. Svađat ćemo se oko perli dok će feudalci prodavati zemlju (Sa sloganom: Kupujmo hrvatsko / Konzumirajmo hrvatsko) A mi nećemo vidjeti da smo svojim novcima plaćali slogan kojega je netko drugi (uz minimalne preinake) iskoristio protiv nas samih.

Čudno doba: Građanske udruge bliske crkvi bore se za politička prava ljubavi i obitelji, a ne vide da svojim činom (razdora) omogućuje europskoj birokraciji da uništi i ono malo što je preostalo iz 'vremena neslobode' kako bi se slobodno (prema obrascu privatizacije) otpustilo Hrvate i poslalo ih u sve dijelove svijeta, a onda jeftino pokupovalo zemlju koja je ostala bez svog naroda.