4.5.16

Kako je Alan Ford najavio ono što nas je snašlo

                                                               AKSIOMI TRANZICIJSKE EPOHE

"Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi."
Tekst letka koji je devedesetih godina fotokopiran u dvjestotinjak primjeraka i – razgrabljen!

"Bolje je biti bogat nego ne biti."
Tranzicijsko razrješenje hamletovske dvojbe.

"Kradem od siromašnih da bih dao bogatima."
Kredo ideje solidarnosti svih članova svake vlade.

"Tko spava nije budan."
Rečenica iz stripa iza koje se kriju dublje i snažnije misli. Primjerice: Tko nije jeo gladan je, ili Tko je opljačkan nešto je imao. Ove se rečenice neoprezno upotrebljavaju u stripovima otkuda ih polupismeni tajkuni preuzimaju u crno-bijeloj formi, obrću i onda koriste u tranzicijskim procesima.

"Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti."
Rečenica koja sjajno oslikava olimpijski duh pretvorbenih vremena. Na majicama su ih nosili oni koji su krojili zakone o menadžerskim kreditima, oni koji su u cisternama prevozili kune (koje su trebale biti uništene) u obližnje zemlje, oni koji su kupovali oružje kojim će se braniti prodaja Domovine, oni koji su bili toliko prazni da su morali isplivati na površinu…

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."
Još uvijek nedosegnuta razina kvalitete slogana, koji pogađa bit borbe za odlučivanje o pobjedniku koji će odlučivati budžetu. Svaka politička partija znala je i zna da mora poduzeti sve da ne bi izgubila. To i jeste osnovni razlog porasta kriminala, laži, borbe za medije, ubojstava, trovanja, podvala, licemjerja, neslobodnog pravosuđa, mafijaških udruživanja, tamburanja u nacionalne lire…

"Ako želite pobijediti u utrci, morate prvi proći kroz cilj."
Menadžerski krediti bili su sredstvo pomoću kojega su našim sredstvima kupljene naše tvornice koje su sada njihove. Bila su to vremena kada nitko nije bilo dopinške kontrole, a to su iskoristili oni koji su više željeli povećanje vlastite imovine nego obranu domovine. Kroz cilj su prvi prošli oni oji su davali znak za početak utrke.

"Bolji je častan bijeg nego nečastan poraz."
To su posljednje riječi prvog velikog tajkuna s ove strane granice prije odlaska u daleku i nepoznatu zemlju iz koje će upravljati onim što je časno stekao na nečastan način.

"Tko hoda ne trči"
Mudrost Alan Forda koju potpisnici ulaska Hrvatske u Europu nisu do kraja razumjeli. Ova misao naime sadrži i upozorenje koje se ne vidi i ne razumije na prvi pogled i pri prvom čitanju. Da je ova misao (koja se nudila na svakom kiosku) prostudirana kako treba, na bi bilo trčanja i potpistivanja ugovora u trku. Ovako ostaje nam samo patiti što predstavnici jedne generacije nisu s punom pozornošću čitali stripove svoje generacije.

"Kad se borim, neprijatelja nemam!"
Lozinka susreta na kojima se odlučivalo o podjeli Bosne. Namjerno je odabrana rečenica iz Alana Forda da nikome niša ne bi bilo sumnjivo.

"Tko leti, vrijedi, tko vrijedi, leti, tko ne leti, ne vrijedi."
Šifra tranzicijskih gibanja koja u (grubom) prijevodu znači sljedeće: Leti onaj tko se ima pravo služiti zrakoplovom vlade ili vojnim helikopterima. Kada netko od njih ili njegovih doleti do neke tvornice onda to znači da je doletio netko tko vrijedi i da tu više nema mjesta za one druge a to su oni koji ne lete zrakoplovima i helikopterima. Oni moraju otići.

"Pijte mlijeko, zdravije je od nafte."
Rečenica koja je presudila prodaji INA-e. Istina sačuvana još samo u Alan Fordu i na snimkama saborskih zasjedanja na kojima su zastupnici ispod klupe čitali to štivo.

"Bolje ispasti budala nego iz vlaka."
Općeprihvaćeni stav svakog tranzicijskog političara. Jednostavnije se odreći vlastitih načela nego vlasti. Jednostavnije je vratiti se svojim načelima kad se dođe u opoziciju nego osvojiti vlast držeći se vlastitih načela.

"Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega."
Političko obećanje je 'nešto od nečega'. Izostanak političkog obećanja zapravo je 'ništa od ničega'. Ukoliko može birati, onaj koji će biti prevaren radije bira nešto od nečega. Prevara je potpunija i ima smisla.

"Bolje izdati knjigu nego prijatelja!"
Stari sovjetski  vic o tome kako se postaje akademikom tvrdio je da je za to potrebno izdati jednu knjigu i tri prijatelja. Tranzicijsko doba prihvatilo je fordovski aksiom "Bolje izdati knjigu nego prijatelja!". Zašto? Jednostavno, prijatelji su postali poslovni prijatelji.