24.3.16

https://www.youtube.com/watch?v=2DvOZd01Jes

https://www.youtube.com/watch?v=2DvOZd01Jes  

Bilo je lijepo

Postoje li riječi koje ne bole, ne dijele, koje poput melema liječe, a koje upozoravaju na moguće nesreće. Ima li za nas ljude još uvijek mogućnosti razgovora, razumijevanja drugoga, govora koji nije navijački?

U svijetu u kojemu se sve manje razgovara o uzrocima, u kojemu se posljedice serviraju na stol kao nerješivi problemi – nije lako skretati pozornost na potrebu mudrog odabira riječi i šutnje, odustajanja i inzistiranja…

Zefir se odlučio za sinergiju poetskog, glazbenog i vrlo uvjetno rečeno teorijskoga (ovo treće tek toliko da podcrta neke pjevane ili pjesmom uobličene misli.

Nimalo čudno što je prvo predstavljanje bilo posvećeno dekriminaliziranju žrtve. Migranti su krivi jer ne čekaju da ih bombe istrijebe; muslimani su krivi jer hodaju po onom dijelu Zemlje koji skriva naftu, toliko potrebnu moćnicima željnim još veće moći; osiromašena srednja klasa kriva je jer nije na vrijeme naučila koristiti se pravnim smicalicama pomoću kojih je društveno vlasništvo preko noći postalo privatno; Palestinci su krivi jer su se odlučili živjeti baš u Palestini; svi smo mi krivi jer zidovi koje su oko nas ogradili tjeraju nas u krajnju i potpunu – samoću.
Zefir je pjevao, svirao, govorio, mislio


U knjižnici Bogdan Ogrizović gdje se tog dana 'zefirilo' – bilo je lijepo.