31.5.13

VRAČEVI I TOTEMI

TOTEMI I PRIMITIVNO U NAMA

Povremeno izvedem Lunu u šetnju. Gledam kako označava teritorij. Daje do znanja da je ona tu i da se na nju mora računati. Najsretnija je kada u šetnji zalutamo u neko neoznačeno područje. Radosna je jer se i njeno područje širi.

I svemir se širi, i galaktike i sustavi zvijezda, i kontinenti, i gradovi, i kvartovi, i kvartovske bande koje znaju izrasti u prave mafijaške grupe.

Cilj svake mafije u svemiru koji se širi je da pokriva što veći teritorij.  U tome je mafija slična mojoj Luni. S tim da Luna zapiša pokoje drvo a mafija se iza takvog drveća skriva i puca. Luna označava teritorij da bi se snašla. Mafija označava teritorij jer se snašla.
Pokrivati neki teritorij znači dati drugima do znanja tko je Glavni na tom prostoru. Tko je šerif, gazda, boss, tko je 'pokupovao' sve kvartove, sve gradove, sve bivše tvornice, sve bivše voćnjake, sve bivše ljude… O glavnome se ne priča jer je on neupitan. On je postao tabu temom, temom koja je primitivnim plemenima zabranjena.

Tajna je ono što nas drži zajedno. Zajedničko nam je to što šutimo o tajni.

Kad jedna grupa ljudi monopolistički posloži svoje toteme diljem države, onda su stvorene pretpostavke da se stvore tabui – teme o kojima se ne smije pisati. Monopol je tajna nastala na tajanstven način. O tajni se šuti da ne bismo bili označeni kao šaptači. 

Živimo li u primitivnom društvu ili ne. Pitanje je retoričke naravi. Ono nas samo podsjeća da je svako drvo u državi odavno označeno i da se dugo već znalo tko smije a tko ne smije sudjelovati u podjeli plijena. Znalo se i da to mora ostati tajnom.

No država se počela  plašiti da će javna tajna jednom prestati  biti tabu temom.

Car će jednom morati shvatiti da je gol (ako nam u međuvremenu ne serviraju neko novo sredstvo za zaboravljanje tranzicijskih oblika bogaćenja)

Kad jedna osoba ima iza sebe toliko 'totema' tvrtki u kojima je zaposleno toliko ljudi koliko je zaposleno, onda vlasnik postaje tabu tema. Njega se poput velikog dužnika mora držati na životu da bi eventualno kad-tad vratio dugove.

Onako kako je svijet shvatio da je dobit  duhanske industrije nesrazmjerno mala u odnosu na ulaganja u liječenje oboljelih od nikotina – zajednica koja ne želi biti primitivnom mora razumjeti da niti dobit od uvoza svega i svačega nije prihvatljiva za zajednicu koja zbog takve politike uvoza svakodnevno povećava broj nezaposlenih.

Kada netko podigne glas onda vračevi Čovjeka koji stoji ispred puno totema priprijete otpuštanjem radnika, na što reagira neki uplašeni političar – i sve se vraća u 'normalu'.


Kad bubnjevi medija počnu bubnjati na temu novog vala otpuštanja, onda je to znak da se vlasniku totema tresu gaće. Makar to tako ne izgleda.