12.5.13

OPORUKA S FACEBOOKA

 

JESMO LI?

Svi postajemo površni poput površine fotografije koju stavljamo na društvene mreže.
Naši su razgovori  monolozi  ego-tripova zgusnuti u rečenice kojima se bilda vlastita pozicija.
Skrivamo se iza poslova koje radimo; skrivamo se u komunikaciji  koje bez tih poslova ne bi niti bilo.
Dobri smo ko' fotografija kruha, slatki ko' torta, lijepi ko' pejzaž, mudri ko' odležala rečenica, pametni ko' knjiga koju citiramo, borbeni ko' trač kojega objavljujemo, aktivni ko' poziv na potpisivanje peticije protiv…
Sve manje je dubine na fotografijama koje stavljamo na društvene mreže.
Pozicija za koju mislimo da je naša vlastita koristi nam kao odskočna daska za egoizme koji 'izletuju' na društvenim mrežama.
Nemamo uglavnom što reći pa vlastiti posao predstavljamo kroz 'vlastita razmišljanja'.
Široki smo ko' nacija kojom smo se ogradili. Duboki smo tek koliko su duboki osjećaji gađenja prema Drugome. Veliki smo poput povijesti ljudi slična imena. Pametni smo koliko i naslovnice nepročitanih knjiga koje vješamo po mreži. Odmjereni smo poput ubojica koji za sobom ne ostavljaju tragove.
Naše su fotografije sve rjeđe naše fotografije.
Naši doživljaji sve češće su preuzeti od drugih.
Identitet od nas zahtijeva snažan lakat, umijeće trača, tvrdoglavost obrane vlastitih gluposti i napadanja drugih.
Sve više a zapravo sve manje.
Jesmo li?