JESMO LI?
Svi postajemo površni poput
površine fotografije koju stavljamo na društvene mreže.
Naši su razgovori monolozi ego-tripova
zgusnuti u rečenice kojima se bilda
vlastita pozicija.
Skrivamo se iza poslova koje radimo;
skrivamo se u komunikaciji koje bez tih
poslova ne bi niti bilo.
Dobri smo ko' fotografija kruha, slatki
ko' torta, lijepi ko' pejzaž, mudri ko' odležala rečenica, pametni ko' knjiga koju
citiramo, borbeni ko' trač kojega objavljujemo, aktivni ko' poziv na
potpisivanje peticije protiv…
Sve manje je dubine na
fotografijama koje stavljamo na društvene mreže.
Pozicija za koju mislimo da je naša
vlastita koristi nam kao odskočna daska za egoizme koji 'izletuju' na
društvenim mrežama.
Nemamo uglavnom što reći pa
vlastiti posao predstavljamo kroz 'vlastita razmišljanja'.
Široki smo ko' nacija kojom smo se
ogradili. Duboki smo tek koliko su duboki osjećaji gađenja prema Drugome.
Veliki smo poput povijesti ljudi slična imena. Pametni smo koliko i naslovnice
nepročitanih knjiga koje vješamo po mreži. Odmjereni smo poput ubojica koji za
sobom ne ostavljaju tragove.
Naše su fotografije sve rjeđe naše
fotografije.
Naši doživljaji sve češće su
preuzeti od drugih.
Identitet od nas zahtijeva snažan
lakat, umijeće trača, tvrdoglavost obrane vlastitih gluposti i napadanja
drugih.
Sve više a zapravo sve manje.
Jesmo li?
Nema komentara:
Objavi komentar