19.3.13

MEDIJSKI SNOP PITANJA



MEDIJSKI SNOP PITANJA
(U čast Gaji Petroviću)
Je li političar umjetnik mogućega ili neprikosnovenik? Koliki je u političkim diskusijama udio razuma a koliki strasti? Znaju li političari da svaka riječ izgovorena u Saboru s negativnom energijom izaziva višestruko veće erupcije negativnih strasti izvan Sabora? Zašto se psiholozi ne porazgovaraju sa 'stručnjacima za komunikaciju' koji političare obmanjuju dok ih uče kako se dopasti publici a ne kako misliti, osjećati, uspostaviti balans, čuti i razumjeti drugoga?
Tko voditelje na HTV-u uči razgovarati? Vide li oni dalje od blesimetra? Kad ćemo konačno vidjeti dobro pripremljen razgovor i voditelja upućenog u predmet razgovora? Zašto se prilozi rade tako da se svi sjećaju voditelja, a malo tko problema ili sugeriranog rješenja? Jesu li voditeljima na HTV-u važni samo vlastiti likovi na ekranu ili u njima još uvijek ima žive vatre za otkrivanje istine po svaku cijenu?
Može li razumjeti medije politička opcija koja svog političara pošalje ministrici kulture da je savjetuje kako razumjeti medije? Može li medije razumjeti opozicijski političar koji misli da razumjeti medije znači imati svoje ljude u njima? Može li medije razumjeti Agencija za elektroničke medije koja informacije koje i ima skriva u labirintu svoje netransparentne web stranice? Zašto mijenjati zakone o medijima kada ne mijenjamo i ovim zakonima nedopuštenu situaciju izgradnje medijskih monopola?
Mogu li žuč, mržnja, psovke, objede, neargumentirani napadi, etiketiranja najrazličitijih vrsta, uvrede, pljuvanja i ostali stilski oblici medijskog ratovanja pomoći uspostavljanju pozitivne atmosfere kao pretpostavke za izvlačenje države iz duboke moralne, medijske, vrijednosne, a onda političke i ekonomske krize? Do kada će naivno uho građana pretvorenih u gledatelje i navijače imati strpljenja upijati iz medija riječi i slike koje dijele a ne povezuju, komentare koji zamagljuju a ne pojašnjavaju, izrezane izjave koje bude strasti a ne pojašnjenja koja strasti smiruju…?
Tko će stati na kraj privatnim tiskovinama koje su se (baveći se mutnim poslovima s nekretninama) našle u situaciji da ih politika kupuje nižim porezima? Tko će na kraj izaći s piramidom radijskih postaja za koju svi u Hrvatskoj znaju i čija je i kako je do nje došlo i sa čijim blagoslovom, i koje je udruge osnovala, i kako ubire novce pretplate glumeći 'raznolikost'?
Zna li politika da je drukčiji samo onaj koji zagrize u plod drveta spoznaje, jabuku, koja se danas pretvorila u opasan uvozni artikl s lažnom deklaracijom?