23.2.13

POKUŠAJ AEM-a DA SE PRIOPĆENJEM NE ODGOVORI JAVNOSTI NA PITANJA IVANE LEKŠIĆ


  
POKUŠAJ AEM-a DA SE PRIOPĆENJEM NE ODGOVORI JAVNOSTI NA PITANJA IVANE LEKŠIĆ

Kad od nekoga saznate da vas potkradaju bit ćete vjerojatno zahvalni jer ćete biti u prilici onemogućiti daljnje potkradanje. Ako to saznate i preko treće osobe, svejedno će vam dobro doći jer možete krenuti u akciju sprečavanja neprihvatljive rabote. Na sličan način bi čovjek očekivao da će reagirati Agencija za elektroničke medije kada je saznala da se fingiraju emisije na temelju kojih se (bez njihova objavljivanja) dobivaju sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. No već prvom rečenicom svog priopćenja Agencija za elektroničke medije (umjesto zahvale) postavlja ograde oko svog poslovanja: Vijeće za elektroničke medije odlučno odbacuje tvrdnje radijske novinarke Ivane Lekšić da je znalo za lažiranje radijskih emisija financiranih sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija i da nije pokazalo nikakav interes da tu praksu istraži.
Živimo u državi u kojoj je važno izaći s priopćenjem. Slikom na sliku; medijem na medij; izjavom na izjavu i nakon nekoliko dana stvar više medijima nije interesantna. Sasvim suprotno uobičajenoj praksi, mislim da je jako važno analizirati diskurs priopćenja, rukopis moći, odnosno mehanizme obrane koji se koriste u pojedinim situacijama. Oni zajedno otkrivaju više od onoga što je napisano.
Na iskustvo osobe koja je natjerana raditi lažne emisije na temelju kojih su dobivena sredstva iz navedenog fonda reagiralo se birokratskim rječnikom bez pokušaja davanja odgovora. Naime, na prigovor da se lažiraju emisije i da se na temelju tih lažiranih emisija odlijevaju sredstva u medije koji na njih ne bi trebali imati prava – priopćenje nudi sljedeće 'odgovore':
-          Vijeće svake godine raspisuje natječaj…
-          Postoje kriteriji, pravilnici, web stranica…
-          Djelatnici mjesecima preslušavaju i pregledavaju materijale…
-          Odluka o dodjeli sredstava objavljuje se na web stranici
Sve su to naravno činjenice koje niti ne dodiruju područje mogućeg odgovora. Odgovoru se približava sljedeća tvrdnja: „Drugi način je redovni nadzor kroz koji se obavezno provjerava i proizvodnja emisija financiranih iz Fonda“. I doista ukoliko bi to bila provjera proizvodnje na licu mjesta, možda bi to i imalo neke rezultate. No kvaka i jeste u tome da se emisije proizvode na kraju sezone i ne emitiraju a 80 posto sredstava se dobiva na početku sezone: “ Po objavi odluke nakladnici potpisuju Ugovor o korištenju sredstava Fonda i isplaćuje im se 80% dodijeljenih sredstava. Preostalih 20% dobivaju tek nakon što opravdaju, odnosno dokažu da su prijavljene emisije uistinu i proizveli te koliko su sredstava za to utrošili (bilo vlastitih ili dodijeljenih iz Fonda)“ . Nije dakle riječ o provjeri na terenu nego sustavu koji manje-više pretpostavlja uredsko pregledanje materijala za koje se ne može znati je li emitiran ili ne.
Možda sljedeća točka donosi pravi odgovor. U njoj se kaže: „Treći je odlazak u neposredni nadzor nakladnika…“ I,  površni će čitatelj i biti zadovoljan ovakvom rečenicom koja želi sugerirati kako trebamo biti mirni jer postoji i nadzor na terenu. Pritom se međutim nije specificiralo o kojoj vrsti nadzora je riječ, kojim oblicima praćenja i kontroliranja realiziranja ugovora, niti je rečeno da je uopće riječ o kontroli ovih sredstava. Prešućeno je ono što je glavno, ono što je bilo pitanje, a odgovorom u kojemu se ne specificira područje nadzora želi se dati do znanja da je sve 'pod kontrolom'. Dakle stotine i stotine emisija pod nadzorom su osoba koje u svom uredu pregledaju te emisije, a rečenica priopćenja sugerira kako postoji (vjerojatno sustavan) nadzor onoga što se emitira na terenu.
Posebno je interesantan četvrti način  „na koji Vijeće odnosno Agencija provjeravaju korištenje sredstava Fonda“. To su reagiranja na „pritužbe, bilo anonimne ili potpisane“. Interesantan je upravo zbog diskursa samog priopćenja. Od kuda god došla informacija o lažiranim emisijama ona bi trebala biti dočekana kao glas koji dolazi s terena i koji svjedoči o nečemu neprihvatljivome što treba istražiti. U tom smislu bilo bi logično zahvaliti se osobi koja je smogla građansku hrabrost i sa svojim imenom i prezimenom u javnost iznijela informacije koje su bitne za cijelu društvenu zajednicu. Reakcija Agencije je otprilike takva da bi se novinarka koja je otkrila nečasne rabote i koja je zbog odbijanja izvršavanja takvih poslova dobila i otkaz – trebala sramiti što je takvo što pronašla i posebno što je s tim izašla u javnost.
Posebno su ružne riječi, inače ljubaznoga i susretljivog gospodina Ljevaka, bile kada je na kraju intervjua u trećem dnevniku dao naslutiti da će i Vijeće imati svoje zaključke o nekome tko je sudjelovao u takvim poslovima. To je ipak previše.
Umjesto zahvale i rada na dorađivanju sistema koji bi onemogućio uvijek istim ljudima da kupuju postaje i emitiraju iste ili slične programe bez programa; umjesto da se uspostavi građanski nadzor nad emitiranjem programa u Hrvatskoj (što nije nikakav problem uz današnja sredstva komuniciranja, umreženost i financije s kojima agencija raspolaže) – na otkrivanje istine ide se s nečim što miriše na prijetnju onome tko je otkrio nepoštenje.
Time se uz ostalo šalje snažna poruka novinarima da i dalje poslušnički potkradaju sredstva naše pretplate lažirajući emitiranja emisija koje bi naše društvo trebale učiniti civilnim. Umjesto toga Agencija za uvođenje reda podržava one koji se takvim poslovima bave.
Nažalost, čak i da nije istina ono što kolegica Lekšić govori (a to je uistinu malo vjerojatno) i tada bi Vijeće trebalo nastupiti drugačije: ohrabriti građansku inicijativu praćenja medija, ohrabriti novinare da pomognu u čišćenju medijske močvare, te uistinu poraditi na poticanju pluralizma i raznolikosti.


TEKST PRIOPĆENJA VIJEĆA ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE

Zagreb, Jagićeva 31
Telefon: 01-488-2610
Fax: 01-488-2614
Priopćenje Vijeća za elektroničke medije obzirom na medijske natpise a vezano uz pravdanje sredstva
Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Vijeće za elektroničke medije odlučno odbacuje tvrdnje radijske novinarke Ivane Lekšić da je znalo za
lažiranje radijskih emisija financiranih sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti
elektroničkih medija i da nije pokazalo nikakav interes da tu praksu istraži.
Vijeće svaku godinu raspisuje javni natječaj za dodjelu sredstava Fonda – kriteriji za dodjelu propisani
su Zakonom o elektroničkim medijima i pripadajućim pravilnicima i u svakom su trenutku provjerljivi
na web stranicama Agencije za elektroničke medije.
Radi se o višemjesečnom poslu preslušavanja i pregledavanja radijskih i televizijskih emisija. Primjera
radi prošle su godine na 2 natječaja bile prijavljene 2253 radijske i 370 televizijskih emisija.
Odluku o raspodjeli sredstava Fonda Vijeće također objavljuje na svojim stranicama i pri tome navodi
ime nakladnika, naziv emisije, broj dodijeljenih bodova, iznos koji je nakladnik tražio i koji je dobio od
Vijeća.
Po objavi odluke nakladnici potpisuju Ugovor o korištenju sredstava Fonda i isplaćuje im se 80%
dodijeljenih sredstava. Preostalih 20% dobivaju tek nakon što opravdaju, odnosno dokažu da su
prijavljene emisije uistinu i proizveli te koliko su sredstava za to utrošili (bilo vlastitih ili dodijeljenih iz
Fonda). Nakladnici moraju uz ostalo navesti i imena osoba koje su „proizvodile“ pojedinu emisiju,
broj tih emisija, datum njihova emitiranja te snimke samih emisija (po svakoj emisiji tri u 2011. godini
i dvije u 2012. godini).
Pravdanje je samo jedan od načina na koji Vijeće odnosno Agencija provjeravaju korištenje sredstava
Fonda. Drugi način je redovni nadzor kroz koji se obavezno provjerava i proizvodnja emisija
financiranih iz Fonda. Treći je odlazak u neposredni nadzor nakladnika, a četvrti je reagiranje na
pritužbe, bilo anonimne ili potpisane.
Vijeće ovom prilikom ističe da se u posljednje 3 – 4 godine nitko, pa ni gospođa Ivana Lekšić nije žalio
na lažiranje emisija, bilo radijskih bilo televizijskih. U suprotnom Vijeće bi reagiralo i obavilo
izvanredni nadzor.
Vijeće je svjesno da ne postoji sustav nadzora koji bi u potpunosti uklonio sve moguće zlouporabe, no
iz godine u godinu radi na rješenjima koja bi takve zlouporabe svela na najmanju mjeru. Primjera radi za ovogodišnji Fond Vijeće je nakladnicima uvelo obvezu čuvanju snimki svih fondovskih emisija cijelu
godinu, ne samo 90 dana kako to propisuje Zakon o elektroničkim medijima.
Netočna je tvrdnja gospođe Lekšić da je na sastanku s članovima Vijeća ove jeseni jasno i glasno
upozorila na lažiranje radijskih emisija za Fond. Vijeće potvrđuje da je gospođa Lekšić s troje kolega
bila u Vijeću zanimajući se za koncesiju na području sjeverozapadne Hrvatske, a da je o radijskim
emisijama govorila u kontekstu višegodišnjeg iskustva koje ona i njeni kolege imaju u njihovoj
proizvodnji. Požalila se na veliki utjecaj marketinga na konačni izgled emisija, ničim ne dajući do
znanja da se radi o lažiranju kakvog je spomenula u razgovoru za jedan portal (Vijeće vodi bilješke o
svim sastancima, pa i o sastanku na kojem je bila gospođa Lekšić).
Vijeće izražava žaljenje što mu gospođa Lekšić ili netko drugi nije poimenično naveo nakladnike koji
kako tvrdi lažiraju emisije te ju poziva da to čim prije učini kako bi moglo obaviti izvanredni nadzor i
poduzeti odgovarajuće mjere.

Nema komentara:

Objavi komentar