BRAVO IVANA Istina o fondu za medijska potemkinova sela.

BRAVO IVANA

Istina o fondu za medijska potemkinova sela.

Danas je H-ALTER objavio razgovor s Ivanom Lekšić, novinarkom, urednicom i radijskom voditeljicom, ali rekao bih prije svega - osobom koja je smogla hrabrosti i građanske odvažnosti reći ono što je godinama javna tajna.

Da je mnogo toga trulo u medijskom prostoru, poznata je i prežvakana istina. Da nijedna politička opcija nikada nije željela isušiti kaljužu medijskih smicalica, nego suprotno, zagospodariti mutnim vodama, i to je manje-više svima poznato.

Agencija koja je stvorena da bi bila neovisnom, a koja je trebala uvesti reda u nakladnike elektroničkih medija - stvorena je u kabinetu osobe koja je preko svojih desnih i lijevih ruku pokušavala kupiti medije koji se mogu kupiti (pokušavajući na taj način kupiti šutnju o privatnim 'poslovima' vođenim pod okriljem državničkih).

Temeljni zakon o poslovanju HRT-a godinama je pisao o postotcima koji su se morali izdvajati za neovisne, slobodne, građanske produkcije, poradi raznolikosti programa i pružanja mogućnosti manjinama, alternativcima, udrugama i sl. Godinama su se ti novci utapali u džepovima ljudi koji su prali sapunicama ili sumnjivim 'vanjskim produkcijama' s urednicima koji su financijske konce vukli iz kuće.

I sam sam godinama upozoravao da je suludo izdvajati sredstva fonda za stimuliranje raznolikosti i davati ih onima koji (u ime svojih političkih mecena) gomilaju u svom vlasništvu postaju za postajom, ubijajući programe identičnim pristupom i 'opremajući ga'  jednim jedinim servisom koji za sve odrađuje gotovo sve obveze. Za glazbu i trivijalnosti novinari im naravno nisu potrebni.

Paradoksalno je da se iz fonda za raznolikost ne mogu sufinancirati projekti koji su i nastali s tom idejom, nego vlasnici medija kojima do tih projekata ne samo da nije stalo nego ih trebaju i uzimaju samo da bi dobili sredstva, pa čak kao u slučajevima o kojima svjedoči Ivana Lekšić i tako da se njihovo emitiranje lažira.

Ako je to istina, a javna je tajna sada dobila i vrlo konkretnu potvrdu, onda to može značiti jednu od sljedećih mogućnosti

1.       Ili Agencija za elektroničke medije ne želi ili ne može kontrolirati situaciju (To bi značilo da nema razlog postojanja, odnosno da u postojećoj garnituri to ne može osigurati

2.       Ili članovi Agencije odnosno Vijeća imaju svoje posebne političke ili financijske interese zbog kojih ne smiju raščišćavati teren

3.       Ili im je sve jasno ali se ne usude biti samostalni i neovisni i djelovati u skladu sa odlukama i dokumentima na temelju kojih su osnovani.

Ivana Lekšić je svjedokom koji dolazi iznutra. Ona govori iz iskustva osobe koja je tjerana raditi protuzakonito. Riječ je o hrabroj osobi koja je otvorila pandorinu kutiju medijskoga zla. Za nadati se je da će se javiti i drugi novinari koji su se našli u sličnoj situaciji i da će bahatost i nedodirljivost medijskih prekupaca moći (vlasnika medija) biti razotkrivena istinom onih koji su kažnjeni samo zato što su željeli biti novinari.

Refleksi su to sanaderovske bahatosti. 'Nitko njima ne može ništa' jer oni kroje medijsku sliku u javnosti. Ivana i slični pokazat će da je vrijeme takvih korumpiranih medija, takve trgovine s politikom, takve medijske bahatosti – prošlo.

U strahu od vlastite slike u medijima političari spuštaju glavu prema dolje. Dolje je samo pijesak koji će još neko kratko vrijeme skrivati kukavičje pristupe. Dolazi vrijeme medija koje će razobličiti laži, diskurse, manipulacije, zavođenja, lažna obećanja, prešućivanja i ponavljanja laži do u beskonačnost.

Mediji su, uvijek sam tvrdio najveći hrvatski problem, nedavno sam rekao i veći i od milijardi duga. Rupe u zakonu su male ali se kroz njih izvlače milijarde. Lokalne radijske i televizijske postaje su naizgled beznačajne, ali podupiru lokalne šerife koji 'globalno zarađuju'

Ako se nešto bitno ne promijeni - ogromna će sredstva i dalje odlaziti na medijska potemkinova sela, mulj će se i dalje dizati, bit će sve manje prostora za kritičku misao i prave novinare, raznolikost će se svesti na crno-bijelo navijanje za lijevu ili desnu političku opciju.

Ako se nešto bitno ne promijeni 'zmuljana javnost' netransparentnog vlasništva medija sumnjivih rabota bit će i dalje glavnim osloncem uspostavljanja novog feudalizma.