MEDIJSKO PRANJE PRIVATIZACIJE NEDJELJOM U 2

'POSLOVNA USPJEŠNOST' KAO OBLIK PRIKRIVANJA ISTINE

U doba tranzicije nije se bilo teško obogatiti. Dovoljno je bilo među prvima prijeći u političare, uključiti se u interesne grupe koje su odlučivale o zakonima, načinima privatizacije, odlučiti se i biti nečijim igračem (osobom koja u ime nekog političara dobiva sredstva iz proračuna ili kupuje od države jeftino, otpušta radnike i preprodaje ono što je bilo vrijedno). Naravno za takve i slične stvari trebalo je 'biti na pravom mjestu' ali i imati đon obraz.

U doba napuštanja socijalizma mala je razlika u startu značila ogromnu prednost u mogućnosti kupnje tada jeftinih nekretnina, jeftinih političara, jeftinih medija, jeftinih socijalističkih organizacija (sa zanimljivim nekretninama), jeftinih trgovačkih lanaca, jeftinih knjižara (s vrijednim bazama podataka potencijalnih kupaca) i sl. Rijetko je ta mala razlika postojala od ranije. U pravilu je bila riječ o cisternama koje su prevozile bezvrijedne dinare u susjedne zemlje, čudnim državnim poticajima koji su bili udio političara u budućim privatnim carstvima, odnosno prodaji informacija, pogodovanju uz određenu cijenu i slično. Razliku u startu činile su privilegije o kojima su odlučivali oni koji danas imaju sve privilegije.

A onda dođe 'uspješan poslovni čovjek' u emisiju Nedjeljom u 2 i počne na desetljeća koja su za nama udarati glazuru, podizati Potemkinova sela poslovnih uspjeha, zaboravljajući tlo na kojemu stoji i ljude kojima govori to što govori.

Nevjerojatno je da se danas pojavljuju osobe (kojima se daje prostora u javnom mediju) koje isključivo iz pozicije vlastitog koristoljublja interpretiraju doba koje nam je presudilo i odnose u Hrvatskoj.   Stav takvih osoba pitanje je njegova morala, ali javno objavljivanje ovakvih stavova  približava se pokušaju medijskog pranja nove oligarhije.

Investirati u Todorićevu tvrtku za mene je naprosto nemoralan čin, ali to je moj problem. Ne bih mogao zarađivati novce investirajući u kraljevstvo čiji je kralj odavno gol, čiji je dvorac izgrađen na trulim pravnim temeljima, te čije je kraljevstvo preko noći izraslo na sumnjivoj sprezi politike privatiziranja i privatnog kapitala. Nije naravno riječ samo o njemu. (Njegov se dvorac vidi iz veće daljine...) Zagovarati takvu zaradu predstavlja jasno stajanje na stranu zarade po svaku cijenu.  

Učiniti to i pokriti se ušima još bi nekako i prošlo, ali reći to na javnom servisu, uz svijest svakog gledatelja o visini plaće kraljevskih podanika, o mešetarenju s poduzećem  bivšeg guvernera, o poticajima koji su pokupljeni ispred nosa običnih seljaka, o uništenoj poljoprivrednoj proizvodnji, o monopolu, neplaćanju, pa konačno i o ovisnosti o stranom kapitalu koji se hrvatskom posredstvom Kralja šepuri kao nešto hrvatsko – to je već previše.

Pokušaj je to medijskog pranja lika i djela lika koji je toliko bogat da će drugima lako omogućiti dobit ako će se zauzvrat medijski brisati njegova nedjela.

A o 'kamatarima' kao velikom izumu - drugom prilikom.