24.8.12

NULE U OČIMA



Pa se ponovno spustim na zemlju...




Pobekad  se odlijepim od zemlje pa mi neke stvari nisu jasne.
Pomislim kako je uistinu teško biti političar. Sunce peče, znoj niz leđa, ali se čovjek-političar mora pokazati na sprženoj zemlji. Pa se mora pokazati prije drugih. Pa mora reći nešto pametno i utješno. Za pretpostaviti je da se mnogi od političara u nekoj takvoj situaciji zapita: pa je li to ta politička pobjeda, je li to taj politički uspjeh?
 Ili recimo... kiše liju danima, voda do grla, a čovjek-političar mora obići poplavljena mjesta. Umjesto da uživa u pobjedi na izborima čovjek političar mora odlaziti u nekakve provincije. Umjesto da se prepusti užicima kojima je konačno došao pred vrata, odjednom počnu iskrsavati neki problemi na koje se mora reagirati.
Ili... Taman kad se sve složi na svoje mjesto, kada svi povjerljivi ljudi zauzmu povjerljiva mjesta odlučivanja, javi se odnekud neki politički protivnik koji otkrije neku aferu. I opet, umjesto da se uživa u političkim pobjedama, umjesto da se slavi – odjednom treba ozbiljno dokazivati da stvar nije onakvom kakvom je predstavljaju drugi, nego onakvom kako odgovara čovjeku-političaru, odgovornoj osobi na odgovornoj poziciji.
Ponekad se pitam kako im se to da, ali još češće se iz svog naslonjača pitam što im to daje snagu i volju da tako kraljevski obavljaju svoje obrede, da se tako uredno oblače, bildaju, trče, idu na domjenke, posjećuju projekcije loših filmova, odlaze na katastrofalne kazališne predstave, sjede u vrelim studijima fiksirajući kamere...
Da su se željeli baviti biznisom to su mogli i bez odlaska u politiku. Liječiti ljude su mogli i bez odlučivanja o liječnicima koji liječe ljude. Ako su htjeli raditi mogli su pa makar i na crno. Ako su se željeli baviti znanošću,  ne treba im za to znanost o upravljanju znanošću...
Što je to zapravo čovjek-političar?  
A onda se sjetim da je osoba iz moje ulice (koja je samo radila neki običan posao u općini) bespravno izgradila i prodala deset stanova u svojoj kući (zbog čijih automobila se ujutro moram provlačiti kroz ulicu) i sve mi ponovno bude jasno.
Spuštam se na zemlju.
Mjesto političara u općini množim s koeficijentom viših razina...
Nule u očima.