ISTINA JE NEPROFITNA
Sve više je pokazatelja kako sprega
politike krupnog kapitala i masmedija vodi svijet u do sada najdublju poznatu krizu čiji rezultat
može biti samo rat vjera rat konfesija, rat religija – rat zadnjih uporišta
otporu globalizacijskom poravnavanju terena i manipulaciji kao biti masmedija
suvremenoga doba.
Unatoč tome u svjetskim
pristupima medijima, a posebno u hrvatskoj znanosti o medijima sve više je
znanstvenika koji sa svojih katedri vide samo onu ulogu (mas)medija koju
proklamiraju urednici poretka koji su omogućili i njihov katedarski drijemež.
Naša je teza da medije ne treba prebrajati,
dijeliti po načinima rada, vrstama nosača i sl, nego da se treba upustiti u
promišljanje najvažnijeg problema današnjice: uloge masmedija u manipuliranju
suvremene civilizacije.
Svijet izlazi na ulice. Dijelom
pokrenut snagom novog povezivanja koju omogućuju novi mediji, dijelom zbog
otpora prema snazi masmedija koji neravnine i nepravde suvremenoga svijeta
poravnavaju slikama zabave, suvremenim gladijatorskim igrama i igrama lažne
demokracije
Svijet izlazi na ulice jer je ulica
medij nesvjesnog iskazivanja odbojnosti prema dnevnim boravcima u kojima
gostuju masmedijske kutije laži. Mediteran, europa, Amerika, Hrvatska… sve se
trese od vibracija nove želje za uspostavom nove paradigme političkog
komuniciranja i politike kao takve. U pitanje se dakle stavlja temelj
zapadnoeuropske demokracije.
U isto vrijeme
'analitički duh' istraživača detektira problem kao još jednu dimenziju kulture,
kulturnog razvoj i/ili alternative. Katedarski znanstvenici organiziraju fokus
grupe kako bi propitali stavove generacije kojoj je svega dosta. Tamo gdje bi
trebalo reći DOSTA, znanstvenici se nerijetko snishodljivo nude da se o tome,
ako im se ponude kakva sredstva, naprave
kakvo istraživanje. Riječ je naravno o istraživanjima koja nikoga neće smetati,
nikoga dirnuti, dovesti u pitanje…
Naša teza je:
istraživanja o medijima u pravilu se zaustavljaju tamo gdje bi trebala
započeti. Riječ je o indikativnoj i zaraznoj ovisnosti znanosti o medijima o
politici i velikim korporacijama. Bez oslobađanja i bez neovisnosti, bez novog
kadriranja, veće slike, bez pregleda cjeline – znanosti o medijima neće
donositi dobro niti medijima niti demokraciji, niti čovjeku.
Masmediji su odavno postali oružje
kojim se osvaja, podčinjava i asimilira. Upad naoružanih vojnika u neovisnu
državu poradi ubojstva državnog neprijatelja broj jedan, koji je nekada bio
nezamisliv, danas je materijal za show program koji svjetskoj javnosti
omogućuje tek podizanje palca prema gore ili spuštanje prema dolje. Masmediji
su sredstvo velikim korporacijama da osvajaju podsvijest građana svijeta
zagledanih u vrteće slike. Masmediji su sredstvo proizvodnje pasivnosti,
apatije i depresije, virtualnih orgazama, privida demokracije, sapunične sreće,
lažnog informiranja…
Pritom u
razgovorima o vezi novih tehnologija i ljudskoga iskustva masmediji se
klasificiraju po dužini, širini, visini, po oblicima prijenosa signala, po
oblicima vlasništva, po gledanosti.. Ne ulazi se ili se beskrajno rijetko ulazi
u samu bit suvremenog porobljavanja.
Javni servisi novonastalih država
ex Yu odavno su postali marionete u rukama političkih stranaka kao marioneta
europske politike, tog realizatora interesa velikih svjetskih korporacija
kojima je demokracija koliko strana toliko i nepotrebna i štetna. Budžeti svih
nacionalnih javnih servisa pokazuju najjasniju sliku: najviše se sredstava
izdvaja za zabavni, sportski i strani program – 70 – 80 posto-
Pritom treba
imati na umu da je sport odavno postao veliki biznis koji se igra sa strastima
na timove i u razne boje podijeljenih nacija
Zabava je
odavno već postala paradigma propagande i prodaje svim dopuštenim i
nedopuštenim sredstvima.
Takozvani
strani program u većini slučajeva odnosi se na hollywoodsko smeće i rijetke
izuzetke.
U onom dijelu programa koji se
odnose na informiranje građanstva zbiva se iskričenje između političkih i
uredničkih elita sadašnjih i budućih naredbodavaca i izvršitelja.
Tri su zakona na koja bismo se
trebali pozivati kad govorimo o javnom servisu, javnosti i medijskim
posredovanjima zajednice. Nijedan od tih zakona u hrvatskoj se ne poštuje i ne
provodi u ključnim segmentima, u onom dijelu koji bi mogao i trebao omogućiti
nestereotipno, drugačije mišljenje, prostor za građansku inicijativu, uspostavu
diskurs koji onemogućuje izigravanja od strane politike.
Nema komentara:
Objavi komentar