DVOJBA ATOMA

DVOJBA ATOMA

Alfred je Kroene zatvorio prozore, spustio rolete, navukao zavjese, pogasio svjetla u kući, isključio iz struje sve proizvođače buke, legao u krevet i zatvorio oči. Zatvorivši oči u mislima je pozatvarao sve prozore, spustio sve rolete i legao. Uspravan hod zamijenio je horizontalom.

'Strop bi trebao nuditi više optimizma' pomislio je.

Pokušao je kao i uvijek, zatvoriti vrata svim mislima koje su nadirale. Kao i uvijek ispostavilo se da je navika nadiranja asocijacija i rada s njima snažnija od njegove odluke: slike su se emitirale iznutra. Kadrove oštrih prepirki na poslu smjenjivali su zvukovi tramvaja. U slijed su se insertirali i preglasni ulični svirači, treštanje glazbe iz automobila, reklamne poruke, telefoniranja susjeda uz otvorene prozore, politički govori, televizijski spikeri sa svojim pokušajima da budu - duboko grlo.

Buka je dolazila iz njega samoga.

'Rat je u meni' pomislio je, a onda se sjetio Iraka, Palestine, Vjetnama, Kambodže,  svjetskih ratova, političko-vojnih instant prevrata…

U bijegu je objašnjavao sam sebi:  'Iz mene ekrani isijavaju gluposti kojima se zavodi narod'. Koliko god je pokušavao dohvatiti tišinu, morao je sam sebi priznati:  'U meni trešti glazba koju ne želim čuti'… Kako pobjeći?

Izgovarao je rečenice koje su zvučale poput ispovijedi, rečenice kojima se pokušavao osloboditi svijesti o onome čega se želio osloboditi. Mislio je rečenice. I dalje je mislio…

Alfred Kroene borio se za tišinu u sebi. Želio je prodrijeti do disanja i u dubinu osnove samog postojanja.

Pokušavao je sebe vidjeti kao skup čestica bez boje i okusa; skup atoma koji u vrtoglavoj jurnjavi grade njegovo tijelo i omogućuju misli kojih se želi osloboditi. Htio se pokloniti atomima, elektronima, energiji koja je u osnovi njegova postojanja…

Htio je i već samim tim htijenjem postavljao se iznad titraja elektrona koji su ga omogućavali.

Svaki atom u njemu se dijelio na energiju koja stremi redu i ravnomjernom rasporedu čestica unutar onoga što je homo sapiens u nedostatku riječi za neizrecivo - nazvao 'polje' i energiju koja je svojim minijaturnim eksplozijama otvarala prostore za protok energije u smjerovima koji nisu unaprijed određeni, nisu sigurni, ne bi možda bili niti prihvatljivi, ali koji bi donijeli novo iskustvo i otvorili nove mogućnosti.

'Dvojba mora biti ugrađena u strukturu atoma' – mislio je Kroene