Pred mojim očima se vrti život
brzinom od 24 sličice u sekundi. Imam osjećaj da živim. Nešto popu života
emitira se pred mojim očima. Zatvaram ih i pokušavam razumjeti:
Jedna je mlada žena pronašla svoj
mir u proizvođenju nemira u ljudima posvećenim Bogu. Njena ljepota dobila je
kontekst u kojemu se ističe. Koketiranje je zadobilo oblik erotizirane
suradnje. Suradnja je dobila oblik ljepote.
Ona zna kako je njen glas žubor
svježeg potočića koji teče kroz krš.
Osjeća da se u razgovoru s njom
rađa nešto živo što život omogućuje i nečemu što je na putu umiranja.
Ona sluti da u toj razmjeni
postoji neka samorazumljiva tajna, ali
da je ona plodno tlo na kojemu izrasta život.
Jedna druga žena stajala je danima na
središnjem trgu u malom gradiću u Bosni. Slike njene šutnje obišle su regiju.
Magija je nestala čim je progovorila. Svaka je riječ 'prejaka' za snagu šutnje.
Šutnja vodi traganju,
samopropitivanju, samoosjećanju. Šutnja je izazov koji traži razrješenje. Ona
je snaga koja može pokrenuti svjetove.
Nekada se govorilo kako je šutnja
između genijalnosti i gluposti (ovisno o čemu šutimo). Danas smo bliži misli da
je svaki prekid šutnje – približavanje gluposti.
Ako moramo govoriti, koliko tek
moramo šutjeti da bismo uopće progovorili…
Nema komentara:
Objavi komentar