NE VJERUJ BIZNISMENIMA U POLITICI!

NE VJERUJ BIZNISMENIMA U POLITICI!

Kerum i Čačić samo su medijski najprisutniji, ali nisu ni najveći niti najcrnji primjeri. 

Politika je u tranzicijsko doba prepoznata kao 'sredstvo nastavljanja biznisa drugim sredstvima'. Otuda ne čudi veliki broj političara koji su svoju pripremljenost za politiku dokazivali svojim minulim radom u poduzetničkim vodama. Kerum i Čačić samo su medijski najprisutniji, ali nisu ni najveći niti najcrnji primjeri. Najveći su poslovi već napravljeni i dobro su kamuflirani.

Blizina budžeta, mogućnost manipuliranja natječajima, otvorenost za postavljanje svojih ljudi na mjesta odlučivanja o velikim sredstvima, podešavanje političkih programa prema potrebama i mogućnostima vlastitih tvrtki, poticaji – sve je to samo dio mehanizama scenarija pretvaranja politike u instrument interesa pojedinaca u politici a samim tim sveukupno i čitavih političkih stranaka (kao mreža interesa) u 'korporacije s posebno velikim potrebama'.

Naivnost glasača da će netko tko je u tranzicijsko doba napravio veliki biznis biti voljan i sposoban pokrenuti i poslove važne za opće dobro – temelji se na zaboravu da su gotovo u pravilu svi ti veliki poslovi bili s vlastitom državom (u ratu ili nakon njega) odnosno da je profit isisan iz budžeta u kojega smo svi mi (glasači) uplaćivali.

Zaslijepljeni slikama ferraryja i jahti glasači padaju u propagandni mehanizam.  Poistovjećuju njihov poslovni uspjeh s vlastitom budućnošću. Vjeruju u magičnu formulu koja je pomogla tim poslovnim ljudima, ne uviđajući da im pružaju šansu da još jednostavnije nastave ono što su do sada radili – prelijevati iz budžeta u vlastite tvrtke.

Sead Alić