9.3.16

PREPISIVANJE ZNANSTVENIH RADOVA

Oblik učenja u tranzicijsko doba. Nakon štreberskih socijalističkih iskustava suvremena je tranzicijska svijest shvatila da se štreberajem ne može naučiti upravljati niti jednim čovjekom a kamo li velikim sistemima ili – državom. Izmišljanje vlastitih rečenica dugotrajan je i mukotrpan proces koji iziskuje odricanja neprihvatljiva za rođene lidere kojima je diploma eventualno potrebna iz čisto formalnih razloga.

Učenje prepisivanjem nešto je poput učenja na distanci (a uzbudljivo poput seksa na distanci). Prepisujući, budući lideri rade višestruku korist za svoju zajednicu i naravno sebe. Prije svega ne oslanjaju se na vlastitu riječ a to je u startu velika stvar jer kad bi se oslanjali na vlastitu riječ zapravo bi se oslanjali na nešto lažno. Prema tome liderski su zaključili da se bolje predstaviti tuđim riječima, a svoje sačuvati za izborna vremena (kada je laž manje-više dopuštena)

Učenje prepisivanjem omogućuje zajednici da živi s već poznatim, utvrđenim, provjerenim i vjerojatno i ranije već prepisivanim tekstovima u kojima se nalaze provjerene vrijednosti. Time se čuvaju tradicija i tradicionalna vrijednost ponavljanja uvijek istog. To nam pak daje sigurnost da se neće dogoditi ništa nepredviđeno, te da ćemo živjeti kao u nekoj ponovno prepisanoj bajci.
Prepisivanjem  se  stari autoriteti više poštuju. Izmišljanje tople vode treba ostaviti odlikašima i to u nekim inozemstvima u koja ih treba poslati jer ne shvaćaju da je svaka otvorenost prema nečemu novom zapravo rizik. Neka Tesle i drugi odlikaši izmišljaju svoje teorije. Daleko im kuća. Hrvatska treba biti zemlja koja se temelji na pismu kao takvom i prepisivanju kao praksi utvrđivanja tradicije kao takve.

Uostalom, sveučilišta su prepuna prepisivača. Tko ih sankcionira. Nitko. Ne čisti se ispred svojih vrata. A sveučilišta bi trebala biti zrcala duhovnosti i poštenja. A ako to sveučilišta ne rade zašto bi to radio neki politički djelatnik. Pa neće politički djelatnik kad odraste biti akademik. On želi samo okoristiti se svojom liderskom moći, trenutnom političkom situacijom i znanjem manipuliranja ljudima. Onome kome se to ne sviđa može potražiti zemlju u kojoj vrijede drukčija pravila. Ali neka se ne zanosi. Nema zemlje u kojoj nema prepisivanja. Naša je prednost što možemo prepisivati od svojih. Hrvatska diploma na temelju prijepisa tuđeg ali hrvatskog diplomskog rada.

I još jedna ali ne najnevažnija činjenica. Naši su političari skromni. Oni prepisuju tuđe diplomske radove. Zamislite da se sjete da im nitko ništa ne može pa da odmah prepišu jedan ili dva doktorata. Gdje bi im bio kraj?