KRUGOVI MEDIJSKOG PAKLA

KRUGOVI MEDIJSKOG PAKLA

Otvoriti bilo koji informativni portal (posebno u Hrvatskoj) znači ući u spiralu laži, poluistina, prešućivanja, govora mržnje između redova, proizvodnje navijačkog mentaliteta, proizvodnje pasivnosti, hipnotičkog ponavljanja, stereotipa, prozaičnosti, trača i interesa onih koji su prekriveni crno-bijelim slikama ili fotošopiranim slikama u boji.

S naslovnica portala uglavnom Vas 'pozdrave' lica oko čijih se glava dižu oblaci negativne energije, svojevrsna aura nesnošljivosti, zbog onoga što su govorili, što nisu rekli, što su činili, odnosno što nisu učinili. Prvi korak informiranja je tako postao prvi korak pakla: Srce se skupi pri pogledu na te simbole potrošenih riječi, lažnih obećanja, interesa koji izbijaju na nos, skrivanja partikularnih interesa iza općih fraza i sl. Svi znamo za mnoge afere većine od njih. Ali nema 'političke volje' da ih se kazni. Oni su naime ta 'politička volja', a sebe u zatvor zatvara samo onaj tko se odluči i dalje njihova lica konzumirati posredstvom medija.

Drugi krug pakla našeg samoinformiranja su fotografije smrti, seksa i slave. Svaka na svoj način 'informira' naše neurone da seks i slava negdje postoje, ali da je realnije privikavati se na smrt. Putenost , požuda i smrt. Eros i tanatos u broširanom izdanju. Privid erosa koji nam daruje metalno srce tanatosa.

Treći krug pakla su naslovi tekstova. Pobjegli iz neke gladijatorske arene oni pokušavaju u svima nama izazvati navijačku strast, podijeliti nas, probuditi u nama osjećaje mržnje, pronaći blato u našim mislima i uvaljati nas u njega. Uranjamo u te naslove kao u kade napunjene krvlju.Smoćimo se i više nismo isti.  Informiramo se rečenicama koje informiranje onemogućuju.

Četvrtim krugom pakla upravlja metoda trača. Prostakuša je to koja nezrele ljude i neobrazovane osobe (sa članskim iskaznicama novinara) šalje po informacije koje ne moćže dobiti izravno od zaraćenih strana. Važno je dobiti bilo kakvu rečenicu od osobe koju je sam medij učinio poznatom. Urednici će je već nekako okrenuti da izazove odgovor. Svaki je odgovor snažniji i traži nova oružja i nove strategije borbe.

U petom je krugu pakla svjesna ili nesvjesna 'sposobnost' novinara da promaše bit izgovorenoga/događaja/skupa/razgovora, odnosno bilo čega o čemu pišu. Iz cjeline se kirurški precizno odstranjuje ono bitno i izvlači na svjetlo dana detalj koji se uklapa u aktualni stereotip/sukob.

U šestom krugu pakla sjede veliki inkvizitori koji budno prate da čitatelji ne konzumiraju nešto što je protivno interesima velikih oglašivača.

Sedmi je krug pakla sačinjen od zakonskih akata i podakata koji medijima omogućuju proizvodnju mržnje, tjeskobe, praznine, depresije… u nama samima time što su pod krimnkom liberalizacije tržišta pretvorili gledatelje, slušatelje i čitatelja  u kante za smeće.

Osmim krugom pakla kraljuje banalnost. Ona pazi da sve što se objavljuje ne bude prezahtjevno za duše odane praznini, depresiji, letargiji, hipnozi i polaganom umiranju.

U devetom krugu pakla duša je novinara koji je pristao voditi nas tako duboko u prazninu, u predjele gdje se i sam, nakon tolikih godina odusatajanja, osjeća kao kod kuće.