31.10.13

DVIJE ŽENE

ŠUTNJA

Pred mojim očima se vrti život brzinom od 24 sličice u sekundi. Imam osjećaj da živim. Nešto popu života emitira se pred mojim očima. Zatvaram ih i pokušavam razumjeti:

Jedna je mlada žena pronašla svoj mir u proizvođenju nemira u ljudima posvećenim Bogu. Njena ljepota dobila je kontekst u kojemu se ističe. Koketiranje je zadobilo oblik erotizirane suradnje. Suradnja je dobila oblik ljepote.
Ona zna kako je njen glas žubor svježeg potočića koji teče kroz krš.
Osjeća da se u razgovoru s njom rađa nešto živo što život omogućuje i nečemu što je na putu umiranja.
Ona sluti da u toj razmjeni postoji  neka samorazumljiva tajna, ali da je ona plodno tlo na kojemu izrasta život.

Jedna druga žena stajala je danima na središnjem trgu u malom gradiću u Bosni. Slike njene šutnje obišle su regiju. Magija je nestala čim je progovorila. Svaka je riječ 'prejaka' za snagu šutnje.
Šutnja vodi traganju, samopropitivanju, samoosjećanju. Šutnja je izazov koji traži razrješenje. Ona je snaga koja može pokrenuti svjetove.
Nekada se govorilo kako je šutnja između genijalnosti i gluposti (ovisno o čemu šutimo). Danas smo bliži misli da je svaki prekid šutnje – približavanje gluposti.

Ako moramo govoriti, koliko tek moramo šutjeti da bismo uopće progovorili…