Fotografska radnja

Fotografska radnja

„Dobar dan“, rekao je ulazeći u fotografsku radnju dodajući odmah  pojašnjenje: „Došao sam po fotografije „

U ruci je držao CD u plastičnom omotu. Preko ramena je imao obješenu crnu torbu u kojoj je vjerojatno bilo prijenosno računalo.   

„Imate li kakav broj“ upitala je žena srednjih godina koja je sjedila iza pulta, pokazujući svojim pitanjem kako s pitanjem pridošlice i nije baš sve sasvim u redu.

„Nemam nikakav broj“ odgovorio je posjetitelj i pojasnio: „Došao sam po fotografije za vizu!“

„A kada ste se fotografirali? – upitala je sredovječna dama za pultom, pokušavajući  sporednim putem doći do poželjnog i razumljivog odgovora.

„Pa nisam se još fotografirao, ali se nadam da ću i to obaviti sada...zato sam i ušao u fotografsku radnju“

„Aaaa tako“, reče gospođa iznad čije glave su bile velike uramljene fotografije na kojima je bila mlađa i ljepša : „Vi se želite prvo fotografirati a onda uz fotografije na papiru dobiti i fotografiju na CD-u.

„Neee -  reče posjetitelj, - ne bi mi palo ni na kraj pameti da se fotografiram, ne znam zašto bih to itko poželio, ali da bih izvadio vizu moram imati fotografiju...“

„Jasno“ reče pomirljivo žena, dajući time do znanja da je jednostavnije prihvatiti kraj razgovora nego tražiti njegov smisao.

„Vi dakle trebate fotografiju“

„Da ali ne bilo koju fotografiju – reče kupac usluge – ja naime trebam svoju fotografiju. Tako su mi barem rekli.“

„Odlično, - pomirljivo će gospođa – onda ću Vam napraviti Vašu fotografiju.“

„Kako, kako – iznenađeno će čovjek s prijenosnim računalom obješenim preko ramena – kako ćete Vi meni napraviti moju fotografiju?“

„Vrlo jednostavno „– reče gospođa, kojoj je iskustvo govorilo da će ipak nešto biti od posla to prazno subotnje prijepodne u vrelom i polupraznom gradu u kontinentalnom dijelu spržene zemlje – „Vi ćete ovdje sjesti i ja ću Vas fotografirati“.

„Ali to će onda biti Vaša fotografija, a ne moja“, pobuni se prijepodnevni posjetitelj i doda – a kako bih ja s Vašom fotografijom mogao dobiti vizu?“

„Neće to biti moja fotografija, nego Vaša“, pokuša se ispraviti gospođa pokazujući sada već prve znakove nervoze.

„A kako možete znati da ću na njoj biti baš ja a ne netko drugi“ upita posjetitelj fotografske radnje kojemu očito neke stvari nisu bile jasne – „Što ako se na fotografiji pojavi netko drugi ili još gore umjesto mene dobije vizu za odlazak“?

„Pa ne može gospodine netko s Vašom fotografijom umjesto Vas dobiti vizu i otići na put“ reče gospođa sada već pomalo sumnjajući u utržak.

„Ne može s mojom“, pojasni svoju sumnju posjetitelj, „ali što ako je on sam na toj fotografiji na kojoj Vi mislite da sam ja. On tada ne bi imao nikakvih problema s vađenjem vize i odlaskom na put...“

„To je točno – složi se gospođa – ali ako ja sada Vama napravim Vašu fotografiju i dam je Vama, onda bi to možda moglo biti rješenje,“ - pokuša fotografkinja diplomatski, podižući oči prema stropu koji nikako da padne na neuračunljivog posjetitelja..

„Ne dolazi u obzir – rezolutno ponudu odbi popodnevni posjetitelj – ja s Vašom fotografijom ne bih mogao preko granice, a i viza bi mi malo smiješno izgledala...

„Slušajte gospodine – započe vlasnica dućana u godinama malo strože – jeste li se vi uopće došli fotografirati ili ste možda samo zalutali u vlastitoj rečenici?“

„To ni Vi niti ja ne znamo. Vama to istina ne mora smetati, ali ja o tome moram razmisliti. Zato ću ja sada otići pa se možda vidimo drugi put. Doviđenja gospođo.“

„Doviđenja“

Izašao je kroz vrata i u haustoru se zagledao u ploču na kojoj je pisalo: Fotografska radnja. Ispod je stajao i broj telefona. Izvadio je mobitel i utipkao brojeve. Javio se sada već poznati glas gospođe ispod fotografije na kojoj je bila mlađa:

„Fotografska radnja, izvolite“

„ Oprostite gospođo – promuca mladi gospodin s laptopom obješenim preko ramena – samo sam Vam htio reći da sam odustao od putovanja i da mi ni Vaša niti moja fotografija više ne trebaju“

S druge se strane čula tišina

Odnekuda dojuri tramvaj.

Zemlja se ionako okreće, mogu ja putovati i bez fotografije, izgovori posjetitelj fotografske radnje, premda je bio svjestan da je telefonska linija već bila prekinuta i da to što govori - ne govori nikome.

-