25.8.12

PSIHOLOGIJA PROGNOZERSKE NACIJE


PSIHOLOGIJA PROGNOZERSKE NACIJE




Želim skrenuti pozornost na medijsko-psihološki mehanizam koji se razvija u hrvatskoj javnosti. Neaktivnošću politike pokrenut, ljenošču medija podržan, u sinekurama nevladinih udruga kiseljen... on se danas pretvorio u obrazac življenja. Živimo kao kibiceri u kartanju, ljudi koji iščekuju nove udarce: poreza, dugova, crnih kronika, ali i eventualnih uspjeha...

Turizam voli brojati noćenja. Svi živimo u napetosti hoće li ove godine biti zabilježen koji postotak noćenja više. Umjesto da je stvorena platforma uprezanja svih kreativnih snaga u razvijanje vizije kvalitetnog poslovanja u turizmu – mediji nas pretvaraju u navijače, kibicere, zombije... Zar je jedino pitanje kojim novinari mogu sudjelovati u razgovorima o turizmu ono o broju noćenja? Zar je jedini oblik govora o turizmu oblik svojevrsne (vremenske) prognoze broja noćenja?
Politika svako neko vrijeme izlazi u javnost s novim prognozama. Postotak (ne)uspješnosti ide gore-dolje. Umjesto da realiziramo neku općeprihvaćenu viziju, plan, pa makar i petoljetku, mi glavinjamo od situacije do situacije. Ima li netko viziju kako državu koja može hraniti pola Europe razviti barem u državu koja sebe može prehraniti? Ima li netko od političara viziju kako sa čitavom Jadranskom obalom zarađivati više barem od jednog  Balatona? Vidi li netko od ljudi koji sebe smatraju i ozbiljnim i političarima što to Hrvatska treba biti u sljedećih pet ili deset godina? Ili ćemo uvijek samo reagirati na udarce izvana izlazeći pred narod s maskama ozbiljne i zabrinute gospode?
Onako kako nijedan totalitarizam u povijesti nije bio moguć bez šutnje ljudi znanosti i kulture, tako i u Hrvatskoj danas nije moguć nikakav optimizam bez snažnih inicijativa upravo u području znanosti i kulture. No za to su potrebna ministarstva koja bi to podržala, razvijala, pa i inspirirala, a ne onemogućavala. Tamo gdje se pristalo na mrvice sredstava za kulturu, pristalo se na mrvice duha i inovacije, na zatiranje vizija i mašte, pristalo se na birokratsku razdiobu onoga što preostane.
Snaga se može osjetiti i tamo gdje nema novaca. Ako je ima.