O EPIDEMIJI PREPISIVANJA I CRNO-BIJELIM INTERPRETACIJAMA
foto PANOPTICUM
Žao mi je što Igor Mirković nije pročitao moj tekst objavljen na portalu Epoha.com.hr prije svog odgovora novinarki Jutarnjeg lista jer u mom tekstu doslovce piše: „Nisam se iznenadio niti predstavljanjem Frigidne utičnice Omladinskog radija (svaki scenarist i redatelj kroji priču kako mu odgovara). No kad sam nakon gledanja dijela jedne epizode 'proguglao' Frigidnu utičnicu, shvatio sam da je 1984. bila stvarno orwelovska godina.“ Ako je pak pročitao, tim gore.
Pri kraju teksta, naime, kao pojašnjenje stoji: „Ta je serija međutim meni bila samo okidač za ovo malo istraživanje. Ono pokazuje koliko i kako mediji nekritički, bez provjeravanja, prepisuju jedni od drugih neistine.“
Tekst donosi linkove na tiskane medije ili portale u kojima se nekritički naprosto prepisuju netočne informacije: Jutarnji list, Večernji list, Lider, Novi list, 24 sata, Index, T-portal, Zagreb.hr, E-Zadar, BaLcON, Kulturpunkt, Moderna vremena...
Da je dakle Mirković ozbiljno pročitao tekst shvatio bi da mi u središtu pozornosti nije serija Crno-bijeli svijet (koju i ne gledam) nego mediji koji su prenosili krivu informaciju. Umjesto da pročita tekst Mirković moju intenciju dovodi u pitanje njenim svođenjem na predstavljanje moje osobe u seriji. O tome ni slova nisam rekao, niti bih rekao. I dalje stojim iza napisanoga da je scenaristička sloboda kako će tko oblikovati svoje predstavljanje nekog fenomena. Dakle 'oblačenje' moje reakcije u odjeću nekog nezadovoljnika zbog neprikazivanja realnih odnosa o fenomenu Frigidne utičnice – potpuno je promašeno. (Gori od toga je samo stav da se tim dijelom emisije željelo Maroševiću podići neki mali spomenik pa je on jedina 'autentična osoba s tadašnje Stojedinice'. Na djelu je nešto drugo ali o tome možda u nekom malo ozbiljnijem tekstu).
Završno, Mirković kaže: „Uvijek mi je krivo kad netko zbog nas osjeti prozvanim javno protestirati, iskreno bih htio da su nakon CBS-a svi sretni.“
I opet krivo adresirano. Javilo mi se istina povelik broj kolega, poznanika ili prijatelja iz tih vremena. Vrlo su nezadovoljni serijom. Za razliku od njih ja seriju nisam gledao i ne gledam. O seriji nisam rekao gotovo ništa, tako da nije stvar o mom javnom 'protestu' zato što 'nisam sretan'...
Tekst je malo ozbiljniji da bi ga se 'otfikarilo' sugeriranjem nečije tuge što nije prikazan u nekoj seriji. Njime se na jednom nevažnom primjeru željelo pokazati kako i koliko se lako iz medija u medij prenose/prepisuju neistine.
Toliko o Mirkoviću interpretiranom po novinarki Jutarnjeg lista, Đenadi Kučković. Kažem to na ovaj način jer uvijek treba dopustiti mogućnost da je sam/a novinar/ka nešto izostavila, krivo shvatila, usmjerila razgovor u krivom smjeru i slično. Uvijek je isto tako dosta realna mogućnost da se naslovom sugerira nešto čega u tekstu nema. Pogledajmo dakle ovaj drugi dio priče.
Jutarnji list naslovom pokazuje da niti desk urednik nije pročitao tekst. U naslovu Jutarnjeg lista naime stoji: Tvorac kultne emisije na Radiju 101 autore Crno-bijelog svijeta optužio za prekrajanje povijesti... Čitatelju mog teksta objavljenog na portalu Epoha, a prenesenog na portalima Lupiga i Panopticum, jasno je (ili bi trebalo biti) da pišem protiv prepisivanja (uz to još neprovjerenih činjenica) u medijima i da to ilustriram primjerima medija koje sam već naveo, a među kojima je i Jutrnji list.
Ako je dakle Jutarnji list želio o tome progovoriti bilo bi realno da je krenuo od vlastitog navođenja krive informacije kada o Toniju Maroševiću zabilježio: „Bio je voditelj i urednik emisije "Frigidna utičnica", prve domaće radio emisije koja se 1984. bavila homoseksualnim iskustvima na tadašnjem Omladinskom radiju 101“
Bilo bi naime divno da se Jutarnji ili Večernji list (dok su još utjecajni) pozabave fenomenom preuzimanja tekstova, naslova, teza – prepisivanjem kao jasnim a tako čestim grijehom u novinarstvu. Jer ako uz jedan jedini fenomen ispliva na površinu toliko nesretnog prepisivanja, onda smo u vrlo nesretnoj poziciji. No za početak bi bilo dobro znati da sve snažnije Sveučilište Sjever nije u Zagrebu (kako navodi kolegica Kučković) nego u Varaždinu i Koprivnici. A i adresa portala na kojemu je tekst objavljen nije Epoha.hr nego Epoha.com.hr
Bilo bi dakle korisnije da se Jutarnji list zapitao o epidemiji prepisivanja, jer je već na ovom primjeru jasno da smo – bolesni. Više bi prostora trebalo dati mladim školovanim novinarima koji dobro poznaju etički kodeks i koji bi sigurno provjerili činjenice o fenomenima o kojima pišu.
Cili balun promašiše dakle i Mirković i kolegica Kučković, i Jutarnji.
Lakše je naravno uvijek nekoga optužiti za taštinu nego uvidjeti da svi odreda prepisuju (k tomu još i neistine).
Uvijek je tako bilo, a tako će izgleda i dalje biti.
Nema komentara:
Objavi komentar