PROKLETSTVO LJEPOTE

PROKLETSTVO LJEPOTE

(Uz knjigu Nine Skorup: Made in Croatia)

Draga Nina, pročitao sam tvoju knjigu, koja me razveselila i rastužila, razbjesnila i duboko dirnula. Ne mogu o njoj napisati ništa objektivno jer se sam ogledam u mnogim rečenicama i sam prepoznajem svojevrsnu 'fenomenologiju' napredovanja duha od tjelesnog/materijalnog (zavođenog i zavodljivog) prema lijepim proplancima duha. No moja je priča lokalna, blaža i muška, dok je tvoja svjetska, jača i ženska. (Odiseje su u muškom svijetu za muškarca uvijek uspjeh dok se ženama uvijek pripisuju kao grijeh) Zato je tvoja knjiga važna – ona je slobodoumna, razorno iskrena pa ipak odmjerena, bolna, lijepa, tužna i na neki način veličanstvena.

Knjiga je to koja prostire pred čitatelja jedan ženski život, u počecima bitno određen ljepotom tijela u kojemu postoji, te medijske industrije kroz koju se taj život htio/mislio/želio realizirati. Knjiga je to koja u sebi sabire i nosi sve dimenzije ljudskog/ženskog traganja - od naivnosti pupoljka preko svuda traženog i cijenjenog cvijeta (njegova ubiranja) do sjemena koje nakon svega ostaje kao poruka cikličkog traganja ljudskoga bića za smislom.

Priča je to o bijegu iz Hrvatske koja autoricu 'nije prepoznala', radu, ljubavima, seksu, opijanjima ljudima i radom, bijelim prahom i zvjezdanom prašinom. Autorica iznutra prikazuje mehanizme funkcioniranja medijske industrije, njen poguban utjecaj ne samo na konzumente nego i njene 'proizvođače'.

Logika dobrovoljnog (intelektualnog) prostituiranja, tako prepoznatljiva za globalnu medijsku scenu, kontekst je kroz koji autorica prolazi u svom traganju za nečim potpuno suprotnim. Logici pokoravanja suprotstavlja se samosvjesno tragajuće biće, osuđeno na preživljavanje ali i na pronalazak Najvišega.

Od zaslijepljenosti tom zvjezdanom prašinom (velikih svjetskih gradova, svjetskih imena, lokala, klubova...) autoricu put vodi do tuniške pustinjske prašine gdje se u ozračju jednostavnosti ljudskog života događa jedno od prosvjetljenja – život nije dokazivanje Umom nego bivanje u Umu – jednostavno i svakome dostupno dosezanje dubina u kojima kraljuje jednostavnost.

Nina Skorup ima lijepu i bogatu rečenicu, kritički orijentiranu, blago osuđujuću, jasnu, na mnogim mjestima autoironičnu. U njoj se kao biseri skrivaju mjesta koja svjedoče o očiglednom teorijskom potencijalu koji je u ovoj knjizi naravno suspregnut.

Autorica je žena koja u svom traganju blago ali jasno razobličuje masku muškog principa patrijarhalnog svijeta i zagovara oslobađanje i snaženje volje Žene, koja prolazi kroz svojevrsni prašinasti pakao traganja da bi u porazu prepoznala pobjedu snage svojih nastojanja.

Nitko tko traga nikada neće biti siguran u rezultate svog traganja. Otuda i u završnim dijelovima pomirenja sa samom sobom, svijetom i Bogom, autorica ne uspijeva skriti skepsu nedovršenoga puta. Utoliko je knjiga sjajno svjedočanstvo jednog duha koji tek treba izaći na jedinu pravu, veliku ali uvijek ne previše eksponiranu - scenu duha.

Knjiga me, pojasnimo na kraju, razveselila jer sam upoznao bogatstvo ljudske duše i ljepotu pisma koje zajedno s autoricom traga. Knjiga me rastužila jer me podsjetila na paradoks hrvatskog neprihvaćanja svega što nije banalno hrvatski etiketirano. Knjiga me razbjesnila jer je ostala na nekim marginama književnog i publicističkog interesa (a mnoge razvikane proze nisu joj ni do koljena).

Konačno, knjiga me dirnula. Priznajem. Jer je bolno iskrena, ispovjedna, jer ne skriva padove i potope, jer konačno, svjedoči o svojevrsnom prokletstvu ljepote i ljepoti prokletstva napredovanja svijesti.