Bilo je lijepo
Postoje li riječi koje ne bole, ne
dijele, koje poput melema liječe, a koje upozoravaju na moguće nesreće. Ima li
za nas ljude još uvijek mogućnosti razgovora, razumijevanja drugoga, govora
koji nije navijački?
U svijetu u kojemu se sve manje
razgovara o uzrocima, u kojemu se posljedice serviraju na stol kao nerješivi
problemi – nije lako skretati pozornost na potrebu mudrog odabira riječi i
šutnje, odustajanja i inzistiranja…
Zefir se odlučio za sinergiju poetskog,
glazbenog i vrlo uvjetno rečeno teorijskoga (ovo treće tek toliko da podcrta neke
pjevane ili pjesmom uobličene misli.
Nimalo čudno što je prvo
predstavljanje bilo posvećeno dekriminaliziranju žrtve. Migranti su krivi jer
ne čekaju da ih bombe istrijebe; muslimani su krivi jer hodaju po onom dijelu
Zemlje koji skriva naftu, toliko potrebnu moćnicima željnim još veće moći; osiromašena
srednja klasa kriva je jer nije na vrijeme naučila koristiti se pravnim
smicalicama pomoću kojih je društveno vlasništvo preko noći postalo privatno; Palestinci
su krivi jer su se odlučili živjeti baš u Palestini; svi smo mi krivi jer
zidovi koje su oko nas ogradili tjeraju nas u krajnju i potpunu – samoću.
Zefir je pjevao, svirao, govorio,
mislio
U knjižnici Bogdan Ogrizović gdje
se tog dana 'zefirilo' – bilo je lijepo.
Nema komentara:
Objavi komentar