KRUGOVI MEDIJSKOG PAKLA
Otvoriti bilo koji informativni portal (posebno u Hrvatskoj)
znači ući u spiralu laži, poluistina, prešućivanja, govora mržnje između
redova, proizvodnje navijačkog mentaliteta, proizvodnje pasivnosti, hipnotičkog
ponavljanja, stereotipa, prozaičnosti, trača i interesa onih koji su prekriveni
crno-bijelim slikama ili fotošopiranim slikama u boji.
S naslovnica portala uglavnom Vas 'pozdrave' lica oko čijih
se glava dižu oblaci negativne energije, svojevrsna aura nesnošljivosti, zbog
onoga što su govorili, što nisu rekli, što su činili, odnosno što nisu učinili.
Prvi korak informiranja je tako postao prvi korak pakla: Srce se skupi pri
pogledu na te simbole potrošenih riječi, lažnih obećanja, interesa koji
izbijaju na nos, skrivanja partikularnih interesa iza općih fraza i sl. Svi
znamo za mnoge afere većine od njih. Ali nema 'političke volje' da ih se kazni.
Oni su naime ta 'politička volja', a sebe u zatvor zatvara samo onaj tko se
odluči i dalje njihova lica konzumirati posredstvom medija.
Drugi krug pakla našeg samoinformiranja su fotografije smrti,
seksa i slave. Svaka na svoj način 'informira' naše neurone da seks i slava
negdje postoje, ali da je realnije privikavati se na smrt. Putenost , požuda i
smrt. Eros i tanatos u broširanom izdanju. Privid erosa koji nam daruje metalno
srce tanatosa.
Treći krug pakla su naslovi tekstova. Pobjegli iz neke
gladijatorske arene oni pokušavaju u svima nama izazvati navijačku strast,
podijeliti nas, probuditi u nama osjećaje mržnje, pronaći blato u našim mislima
i uvaljati nas u njega. Uranjamo u te naslove kao u kade napunjene krvlju.Smoćimo
se i više nismo isti. Informiramo se
rečenicama koje informiranje onemogućuju.
Četvrtim krugom pakla upravlja metoda trača. Prostakuša je to
koja nezrele ljude i neobrazovane osobe (sa članskim iskaznicama novinara)
šalje po informacije koje ne moćže dobiti izravno od zaraćenih strana. Važno je
dobiti bilo kakvu rečenicu od osobe koju je sam medij učinio poznatom. Urednici
će je već nekako okrenuti da izazove odgovor. Svaki je odgovor snažniji i traži
nova oružja i nove strategije borbe.
U petom je krugu pakla svjesna ili nesvjesna 'sposobnost'
novinara da promaše bit izgovorenoga/događaja/skupa/razgovora, odnosno bilo
čega o čemu pišu. Iz cjeline se kirurški precizno odstranjuje ono bitno i
izvlači na svjetlo dana detalj koji se uklapa u aktualni stereotip/sukob.
U šestom krugu pakla sjede veliki inkvizitori koji budno
prate da čitatelji ne konzumiraju nešto što je protivno interesima velikih
oglašivača.
Sedmi je krug pakla sačinjen od zakonskih akata i podakata
koji medijima omogućuju proizvodnju mržnje, tjeskobe, praznine, depresije… u
nama samima time što su pod krimnkom liberalizacije tržišta pretvorili
gledatelje, slušatelje i čitatelja u
kante za smeće.
Osmim krugom pakla kraljuje banalnost. Ona pazi da sve što se
objavljuje ne bude prezahtjevno za duše odane praznini, depresiji, letargiji,
hipnozi i polaganom umiranju.
U devetom krugu pakla duša je novinara koji je pristao voditi
nas tako duboko u prazninu, u predjele gdje se i sam, nakon tolikih godina
odusatajanja, osjeća kao kod kuće.
Nema komentara:
Objavi komentar