KAIN, ABEL I NJIHOVI SLOGANI

KAIN, ABEL I NJIHOVI SLOGANI

Bila jednom dva blizanca, Jedan se zvao 'Kupujmo hrvatsko', a drugi 'Konzumirajmo hrvatsko'. Bili su toliko slični da, ako ste jednoga ugledali,  nije  bilo nimalo jednostavno znati  koji je od blizanaca pred Vama. Moglo ih se razlikovati samo po njihovom karakteru i načinu na koji su došli do onoga što su imali. A imali su.

Blizanac 'Kupujmo hrvatsko'  bio je bistar, snalažljiv, okretan, spreman iskoristiti svaku ponuđenu šansu. Svoj kategorički imperativ (sadržan već u njegovu imenu) crpio je iz ugodne vanjštine koja je žene osvajala a muškarce držala na distanci. Slogan 'Kupujmo hrvatsko' bio je dakle zavodljiv, ali i nedodirljiv, onako kako su nedodirljivi svi slogani ratnih profitera.

No pojava slogana blizanca ('Konzumirajmo hrvatsko') izazvala je buru u pravno-medijskom prostoru. Sijede glave propagiranja svega i svačega pitale su se smiju li postaviti pitanje prvenstva. Prvorođeni bi možda trebao imati veća prava. Onaj koji je došao kasnije možda nije mogao ili smio tako izgledati. Pitali su se je li opet riječ o silikonima ubrizganim u njihovu cehovsku svijest. Pitali su se, ali do odgovora, začudo, nisu došli.

Inače, slogan 'Konzumirajmo hrvatsko' držao se mudre taktike lukavih hijena. Prednost treba prepustiti onima koji si umišljaju da su hrabri, sposobni, snažni, inteligentni… Prvorođeni će ionako, ili završiti u loncu, ili biti kraći za glavu. S ostacima lovine može se dobro trgovati.

Za razliku od njega, prvorođeni slogan živio je u uvjerenju kako nastradati može samo onaj koji ide iza njega, koji je njegova kopija, koji je isto što i on samo malo zakamuflirano… Nije mu se sviđalo što mu se brat blizanac zove gotovo istovjetno kao i on, ali se tješio da to i nije baš tako važno.

I dok su se sijede glave propagande bavile pitanjem kako uopće pronaći sebe u svemu tome, a da se sebe u svemu tome ne pronađe – slogan 'Konzumirajmo hrvatsko' osnažio je do te mjere da su svi koji su do nekog vremena i mislili da treba slijediti slogan 'Kupujmo hrvatsko' prešli na stranu slogana 'Konzumirajmo hrvatsko'.

Sijede glave pravnoga nereda u državi s pravom su pokušavale ne vidjeti sličnost među blizancima. 'Kupujmo hrvatsko' bio je blizanac koji je od rođenja bio na inkubatoru. Poslovnom inkubatoru. Inkubatoru koji mu je omogućavao preživjeti unatoč i usprkos. 'Kupujmo hrvatsko' živio je isključivo zahvaljujući donacijama ljudi privedenih svijesti o nužnosti uplaćivanja donacija. Za razliku od njega, njegov brat blizanac 'Konzumirajmo hrvatsko', samo je iskoristio pozitivnu emocionalnu klimu koju je svojom pojavom proizvodio stariji brat blizanac. Mlađi slogan se ponašao poput Amera koji su na mjesecu, kojega su Rusi prefarbali u crveno, samo napisali Coca-Cola.

Slogan 'Kupujmo hrvatsko' je dijelio sudbinu svakog drugog djeteta u obitelji: Prvi probija led i njemu je teško, a s drugim već ima manje problema. Koristi znanje i iskustvo prvoga, zna se lažno predstaviti, pressing odgovornih popušta, svi misle da sve što radi - radi s odobrenjem prvorođenoga, etc.

Kad se slogan 'Kupujmo hrvatsko' kandidirao za mjesto slogana predsjednika države, mnogi su odmahnuli glavom. Znali su da je to slogan koji je često bio na televizijama, koji je za svoje nastupe izdvojio ogromna sredstva donacija poduzetničkog inkubatora, ali su znali i to da se iz inkubatora poduzetništva ne može upravljati državom pretvorenom u supermarket.

Oni upućeniji znali su još više. Znali su da će pobijediti kandidat koji bude u dobrim odnosima sa sloganom 'Konzumirajmo hrvatsko'. Znali su da je u onome drugome ('Konzumirajmo hrvatsko') sabrana i sva snaga onoga prvoga ('Kupujmo hrvatsko'). Osim toga upućeni su znali da zemljom ne upravljaju ni slogani niti ljudi nego - sjene.

Kad su jednog jutra policajci zakucali na vrata urbane vile slogana 'Kupujmo hrvatsko' nastala je kolektivna katarza. Svima je bilo jasno da 'Kupujmo hrvatsko' mora ići u ropotarnicu povijesti jer je mlađi slogan 'Konzumirajmo hrvatsko' ionako sve pokupovao, ubacio se u sve institucije kojima je vlast davala financijske potpore, prekrojio nomenklaturu, kupio 'guvernante', uništio svu domaću proizvodnju - tako da slogan 'Kupujmo hrvatsko' više uistinu nije imao smisla.

Sjedeći u zatvoru, duboko potišten razdvojenošću od brata blizanca, slogan 'Kupujmo hrvatsko' nagađao je zbog čega je zatvoren. „Profitirao jesam – razmišljao je, ali su i drugi. Krao jesam, ali u okvirima zakona kao i drugi. Varao jesam, ali samo onoliko koliko je bilo normalno… Pa zašto su onda drugi slogani vani a ja sam unutra?“

U trenucima depresije razmišljao je o tome kako nije trebao pokušavati obrađivati zemlju niti ljude nagovarati na takvo što. Shvatio je da se bavljenje ovčarstvom pokazalo puno unosnijim i Ocu milijim.

„Možda sam kriv – mislio je – zato što svi misle kako sam koristio sredstva inkubatora za svog brata blizanca… Možda su vidjeli da među nama nema gotovo nikakve razlike? Možda su pomislili da radim za njega? Možda su me zamijenili?“

U tim bi mu trenucima jedina utjeha bila što su ga zatvorenici brkali s njegovim bratom blizancem pa su ga povremeno nazivali 'Konzumirajmo hrvatsko'. Tada se osjećao kao da je u zatvoru netko drugi.