CRNO-BIJELA MLADOST

CRNO-BIJELA MLADOST

Dok smo mladi, mislimo kako se zemlja okreće oko nas, (Ponekad, poslije poveće količine alkohola - tako je to i bilo: sve se vrtjelo oko naših glava). U tim stanjima opijenosti nije bilo teško pomisliti kako svijet čeka samo na nas.

No u pravilu riječ je o nezrelom načinu doživljavanja svijeta, nepoznavanju svih vrsta oblika i razina igara na koje će nas život vremenom natjerati. Svijet je čekao na nas, ali na drugačiji način od onoga kojega je naša mladost sanjala.

Nismo znali: Dok smo mladi svijet nam je na dlanu. Kad odrastemo, mi smo vlasnicima svijeta na dlanu.

Ponekad je, upravo zato, zbog te narcisoidne hipnotiziranosti mogućnošću da se bude središtem svemira – mladim ljudima teško bilo što reći. Kako uopće pristupiti nekome tko u sebi osjeća nadljudsku snagu, spremnu i sposobnu na sve. Ukoliko se ta snaga ne kanalizira u neki kreativan proces, ukoliko se ne zaokupi nekim kreativnim projektom, ona ima otvoren prostor prema izrastanju u autoritarni karakter, karakteristiku osobe koja je premalo kritički orijentirana prema sebi da ne bi bila umišljena, a previše kritički orijentirana prema drugima da bi ih saslušala i u razgovoru sagledala svoju poziciju u jednoj cjelovitoj slici.

Godine donose zavist prema energijama mladosti. Doista je bolno-lijepo promatrati snagu, i odvažnost, i riješenost, i vjeru, s kojom mladi znaju pristupiti nekom projektu. Istovremeno, zna šokirati isključivost s kojom mladost pokušava uspostaviti granice oko osvojenih duša koje proglasi svojim vlasništvom.

U vremenu bez bora svijet je bio naš jer ga nismo poznavali. Danas, s borama, tragamo za onim komadićima tog svijeta od kojih možemo složiti neku malu parcelu na kojoj ćemo se osjećati kao doma.

Do onog trenutka kada će se ta parcela smanjiti na veličinu našega tijela.