TARIFA I METAK

 TARIFA I METAK

„Dobar dan“

„Dobar dan“ – uzvrati uljudno gospođa na čijem se licu vidjelo da je već odavno navikla na ljutnju onih koji su razgovor započinjali običnim 'dobar dan'.

„Htio bih razgovarati s nekim tko bi mi mogao objasniti zašto moram plaćati i samu mogućnost da s nekim uopće razgovaram“. Rekao je to sredovječni čovječuljak osrednje oskudno obučen, prije bi se reklo neprikladno i neuglađeno, nego siromašno.

„O kojoj tarifi govorimo?“ – upita gospođa ne sluteći nesreću koja se nadvijala nad njene obrve.

„Ne znam ni što je tarifa niti zašto mi je potrebna tarifa da bih nekome nešto rekao. Zapravo – pojasni posjetitelj šaltera za pružanje usluga građanima u području telekomunikacija – samo sam htio pitati zašto se netko upliće u moju želju ili namjeru da s nekim razgovaram. Sad ste mi Vi donijeli još jedno pitanje, ovo o tarifi. Moje su dvojbe udvostručene. Netko mi sada mora objasniti i zašto i kako netko mjeri ono što govorim ili što mislim reći.“

„Stvari su Vam vrlo jednostavne – pokuša gospođa obasjati poslovnicu svojom velikodušnošću – Vi samo odaberete tarifu, a ostalo je naša briga. Sustav mjerenja rezultat je napornog rada našuh stručnjaka i bilo bi prekomplicirano da u to sada ulazimo. Mi Vas naprosto izmjerimo i ispostavimo račun.“

„Čekajte malo“, reče gospodin kojega bi u nekim krugovima zasigurno označili troublemakerom, pa nakon kratkog razmišljanja doda: „hoćete reći da netko moje riječi mjeri prema nekim pravilima ljudi koje ja ne poznajem i da sam nekome koga ne poznajem dužan plaćati zato što govorim…?“

„Gospodine, pojasni gospođa s druge strane pulta – ako ćete koristiti naše usluge onda se morate prilagoditi. Prije nego započnete razgovor morate stisnuti određeni gumb. Što ćete reći možete smisliti ranije, nakon što stisnete gumb, a možete govoriti a da uopće i ne mislite. To je jedna od prednosti našeg sustava. Vaše riječi mi pretvaramo u impulse i imamo sva autorska prava na te impulse. Prema tome, mi propisujemo pravila i prodajemo ih. Na Vama je hoćete li kupiti naša pravila i predati nam autorska prava za ono što govorite. Postoje naravno i druge agencije i možete kupiti njihova pravila, ali njihova nisu tako dobra kao naša..“

„Vrlo ste ljubazni“, reče gospodin u neobaveznoj odjeći koja je odavala nespremnost za programiranu komunikaciju, okrenu se i pođe prema vratima, a onda naglo stade, izvuče pištolj iz unutrašnjeg džepa, uperi ga prema iznenađenoj gospođi i reče: „Vratite mi sve moje riječi i oslobodite me svih tarifa!“

„Ali gospodine…“ pokuša nešto reći gospođa za šalterom za pružanje usluga građanima koji traže telekomunikacijske usluge.

„Dosta mi je svega – viknu sada čovjek s pištoljem u ruci i nastavi – nije mi se sviđalo ni kada ste mi krali riječi i zbog njih me osuđivali, ali boga mi ne sviđa mi se niti da mi ih naplaćujete!“

Metak koji je ispaljen negdje iz dubine poslovnice pogodio je čovjeka koji je prijetio ravno u srce. Plastični se pištolj otkotrljao do plastične kutije u koju su posjetitelji ostavljali darove za nezbrinutu djecu. Tijelo koje je palo bilo je oslobođeno. Svih tarifa.