15.3.14

PRED PROLJEĆE

NOVE ZAMKE ZA GLADNU DIVLJAČ

Pred proljeće se uvijek osjećam kao rogata živina koja živi u hladnoj (zbog ljudi) negostoljubivoj šumi u kojoj vladaju krivolov, hajka, glad i neki čudan osjećaj da proljeće  nikada neće doći.
A hoće!

Pred proljeće me uvijek iznenadi najava neke nove političke stranke, novog lidera s novim obećanjima, s novom dijagnozom svega što je bilo prije njega/nje, s novom prošlošću uljepšanom slikama obećane budućnosti.
Koja doći neće!

Kao rogata šumska životinja što zimi živi od milosti lovaca koji danju donose hranu da bi predvečer uz logorske vatre slavili rezultate još jednog neotkrivenog krivolova – ne mogu se načuditi potrebi lovaca da se unište i zadnja staništa nas rogatih, gladnih, usamljenih, smrznutih, oboljelih, ostarjelih, iznemoglih… Pomažu nas tako što nas čine nesretnim, nezadovoljnim, bijesnim, uplašenim, šokiranim, ojađenim…
Jer to i žele!

Pred proljeće lovci po stablima šume vješaju retuširana lica novih lovovođa, kolovođa krivolova, novih potencijalnih uništavača mira šume, novih urlača, proizvođača buke, ret(r)oričara, osoba koje se kraljevski šeću po ostacima šume sa svitama koje ih prate ponizno i na odstojanju.
Jer love!

Postavljaju zamke, premda to ne bi smjeli. Zamke postavljaju kroz cijelu godinu, premda bi za to trebali biti kažnjeni. Postavljaju zamke da bismo mi bili kažnjeni: Najveća su zamka - oni sami.
Jer smo mi divljač za odstrel!  

Mi rogati i četveronožni, živimo u dobu lovaca-mirotvoraca, vlasnika pušaka s humanitarnim mecima, dobu sljedbenika zakona i  njihovih huškača. Živimo u strahu da nećemo završiti u   grotlu neke velike predstave, oko neke velike vatre koja simbolizira zajedništvo bratstva ujedinjenog zakonima, oružjem, čuvarima, zalihama i toplim skloništima.
A hoćemo!

Pred proljeće mi je najteže vidjeti široke osmjehe krivolovaca na  stablima unakaženim njihovim fotografijama. Teško mi je razumjeti tu potrebu razmnožavanja fotografijama. Čini mi se nekako nastranom.
A možda to ona i nije!

Poruka je možda jednostavnija nego što mi možemo shvatiti: Ako zapamtimo njihova imena, upamtit ćemo ih kada dođu na čelo svite. Ako ne zapamtimo njihova vremena, oni će ponovno doći, pregrupirani, s novim fotografijama, još odlučniji da upravljaju šumom.
I doći će!


Pred proljeće se uvijek osjećam kao rogata živina, koja u čudu gleda plakate nasmijanih lovaca kako gledaju u daljinu iz koje ih pozdravljaju lovački specijaliteti.