PROTIV ESTRADIZACIJE FILOZOFIJE - godinu dana kasnije
Godinu dana je prošlo od intervjua
sa Žižekom u kojemu se ovaj svjetski poznati filozof igrao granicama i ljudskim
sudbinama (ex Yu) kao lego kockicama.
Pokazao je koliko je tanka linija između mudrosti i običnosti, između prava da
se o svemu govori i površnoga govora o svemu i svačemu.
Kad televizijski voditelj dovede
rock zvijezdu u studio onda on od te zvijezde očekuje da se ponaša
nekonvencionalno. U pravilu to tako i bude. Gledatelji su u pravilu iznenađeni
diskursom nekonvencionalnosti ljudi koji koriste taj kanal komunikacije, ali
istovremeno i pokazuju kako i koliko ga preziru. Povremeno ti razgovori ne
uspiju i ostaje gorak okus propalog pokušaja da se bude drukčiji od 'zombija'
pred TV ekranima.
No ono što se može prihvatiti od 'bendera'
koji po cijele dane udaraju u žice ne očekuje se od filozofa svjetskoga glasa.
Ne može se tek tako olako i površno sugerirati političko rješenje za narode ex
Yu, naročito ne ako je riječ o rješenju koje ubojstvima, nasiljem, silovanjima, pokušajem
istrjebljenja – betonira uspostavljene granice.
Govor o svim opcijama, ali i
konzekvencama svake od opcija – uvijek ima smisla. Nema teme koja može biti
sveta da se o njoj ne razgovara. No razgovor podrazumijeva podastiranje
konzekvenci svake od navedenih opcija. Žižek je, međutim, u svom nesretnom
razgovoru s nasmiješenom voditeljicom
govorio samo o jednom rješenju -
rješenju koje priznaje postojeće stanje (uspostavljeno ratom) te koje seljaka
narode gore, dolje, lijevo i desno, onako kako bi to u nečijoj glavi izgledalo
prihvatljivo.
Jednu krušku iz vrta svoje
obiteljske kuće pamtim cijeli dosadašnji život. Pamtit ću je i dalje. Moja je
mladost vezana uz to posebno drvo. Tu posebnost te obične voćke ne može
doživjeti pa ni shvatiti nitko na svijetu. Barem ne u obliku i s onim
intenzitetom kako sam je ja doživio. Oduzeti mi tu krušku, samo zato što su
nečiji tenkovi došli u njenu blizinu i objašnjavati mi da bi to spriječilo napetosti
– za mene je igranje politike kojim se sijeku korijeni humaniteta.
Napetosti ima i na Siciliji. Po Žižekovom
(i ne samo njegovom) obrascu rješavanja napetosti Sicilija bi se trebala predati mafiji i onda
bi uslijedio tisućgodišnji mir. Narko bosovima valjda treba dati čitave države
da ne budu napeti dok krijumčare kokain. Diktatorima svih vrsta treba dati
narode da ih služe da se slučajno ne bi osjetili napetima…
Napeto da boli…!
Čovjek bez salvete kroji teritorij
prema krvavim ratnim granicama. U ime oslobađanja od 'napetosti' igra se
moćnika. Razotkriva se kao prikriveni političar i žednik medijske slave, pa i
po cijenu sudbina čitavih naroda. Ljubitelj mudrosti na razini političke
gluposti.
Šteta, nepotrebno, promašeno,
zastrašujuće površno…
Pojavio se filozof sa Zapada, koji nas u maniri estradne zvijezde uči kako
ništa nije bolje od nesreće koju su nam uvezli sa Zapada.
A novinarka se smješka, kao da joj
je sve jasno.
Nema komentara:
Objavi komentar